‘Trgovci‘: Mala trgovina urnebesa

Nepoznati filmaš iz New Jerseyja Kevin Smith postao je poznat nakon premijere njegovog niskobudžetnog crno-bijelog "indie" prvijenca "Trgovci" ("Clerks", 1994.) na Sundance festivalu. Priču o dvojici bezvoljnih mladih prijatelja Danteu i Randalu (Brian O‘Halloran, Jeff Anderson), koji trate život i/li kradu bogu dane radeći kao potplaćeni zaposlenici mini-marketa i videoteke, Smith je snimio u ranim dvadesetima za nepunih 30 tisuća dolara, točnije 27.000.

Veliki filmofil (i stripofil) za režiju se odvažio inspiriran vlastitim iskustvima rada u mini-marketu/videoteci i primjerom nezavisnog "low budget" filma "Slacker" Richarda Linklatera. Iako Smith nije spominjao Stallonea i "Rockyja" kao inspiraciju, njegova priča je prilično "rockyjevska".

Da snimi "Trgovce", Smith je spiskao sav novac s kreditnih kartica i ušao u minus, zadužio se kod obitelji i prijatelja, te prodao čak i vrijednu kolekciju stripova kao Stallone svoga psa. Snimao je u noćnim satima u mini marketu i susjednoj videoteci gdje je radio preko dana, spavajući svega par sati u međuvremenu, angažirao frendove i znance za uloge (Jason Mewes kao Jay), a i sam se našao ispred kamere u liku Silent Boba nakon što je trebao biti Randal, no skužio je da je to neizvedivo.

Ulaganje se isplatilo, kao i trud: film je zaradio tri milijuna dolara, dakle sto puta više od uloženog, lansirao je Smithovu redateljsku karijeru od "Natjerujući Amy" do "Trgovaca III", iznjedrio ikoničke likove Jaya i Silent Boba te odigrao jednu od ključnih uloga u (re)definiranju američke nezavisne kinematografije devedesetih zajedno s "Seksom, lažima i videovrpcama" Stevena Soderbergha te "Psima iz rezervoara" i Tarantinovim "Paklenim šundom".

Interesantno je da je Tarantino bio poznat po tome što je radio u videoteci, no Smith je taj koji je na koncu snimio film u/o videoteci ispunjen filmskim i popkulturnim referencijama. "Clerks" je ljubavno pismo eri videoteka i njihovim radnicima. Svakog dana Randal sluša pitanja u stilu "Imaš li onaj film s tipom koji je bio u onom filmu prošle godine?", a ne libi se otići u drugu videoteku posuditi nešto što nema u svojoj i uvrijediti mušterije ako ga "pilaju", za razliku od tolerantnijeg Dantea iz mini-marketa.

Osobno najbolji kadrovi "Trgovaca" su kadrovi Dantea i njegove bivše cure Caitlin (Lisa Spoonhauer), tj. Randala i Danteove djevojke Veronice (Marilyn Ghigliotti) kako razgovaraju za pultom videoteke s kasetama iza njih kao savršenim okvirom za c/b sliku. Smithov film je vremenska kapsula sredine devedesetih, od videotečne filmofilije i uopće pop-kulture do grungerske mode i glazbe, jedan od središnjih kult-klasika tzv. generacije X.

Likovi filozofiraju o filmovima, nose iznošene karirane košulje i martensice (krupno kadrirane kako ih Dante vezuje), a na soundtracku sviraju Bad Religion, The Jesus Lizard... Pritom, Smith njeguje mračniji, realističniji, manje glamurozan pristup u odnosu na generacijske takmace kao što su "Samci" i "Zagrizi život", zato crno-bijela tehnika savršeno pristaje filmu, potencirajući autentični dokumentaristički štih i na momente izgledajući da gledamo snimku s nadzorne kamere u mini marketu i videoteci.

Publika devedesetih prepoznala se u likovima "slackera" (ljenčina, zabušanata) i njihovim sočnim dijalozima s istančanim uhom za govor ulice, ali i nezadovoljstvom i čežnjom za smislom, s čime se mogu poistovijetiti i moderne generacije gledatelja koje ionako na sve gledaju negativno, nerijetko se dosađuju i preziru sve oko sebe. Dante i Randal su bili i ostali "slackerski" heroji.

"Ne bih ni trebao biti ovdje danas", jadikuje pesimistični Dante koji mora raditi na neradni dan. "Ovaj bi posao bio sjajan da nije jebenih mušterija", kaže sarkastični i opušteni Randal u jednom u nizu primjera Smithova briljantnog pisanja.

Randal ima i sjajno opažanje u vezi "Ratova zvijezda" i "Povratka jedija", odnosno vlastitu (re)interpretaciju u vezi gradnje druge nedovršene Zvijezde smrti i nevinih radnika/graditelja koji su pali kao kolateralne žrtve kad su je pozitivci uništili. "Trgovci" su izrazito dijaloški nastrojeni i zapleta ustvari nema.

Struktura filma je epizodična, realizirana u formi serije vinjeta tijekom jednog radnog dana u životu dvojice "slackera" i njihovih susreta s mušterijama koje se protive kupnji cigareta, ruka im je zapela u kutiji "Pringlesa", traže ključ od WC-a zajedno s pornočasopisom itd., uključujući i posjet Jaya i Silent Boba koji otvara Danteu oči u vezi Veronice ("Malo bi ti žena donijelo lazanje na posao, većina bi te samo prevarila").

Međutim, dijalozi su zanimljivi i izgovoreni bez dlake na jeziku, poput Danteova saznanja da postoji izraz "snowballing" i da je Veronica priuštila oralni seks mnogim tipovima prije njega ("Što je to uopće ‘nešto poput 36‘? Uključuje li to i mene? Ummmm, 37. Ja sam trideset i sedmi?!").

I Smith snima razgovore na zanimljiv način, recimo da Dante nježno lakira Veronici nokte dok razgovaraju o muško-ženskim odnosima ("Muka mi je od vas muških. Spavat ćete sa svime što kaže ‘da‘..."), a neke situacije ostavlja s pravom izvan kadra (nezgoda na sprovodu i u zahodu).

Komično, romantično i tragikomično isprepleće se u filmu "Clerks" koji ispod (crno)humorne površine krije dosta egzistencijalizma. "Gledamo ih s visoka kao da smo toliko napredni. Pa, ako smo toliko jebeno napredni, što radimo ovdje?", komentira Randal njihov odnos prema mušterijama i sebi samima. Možda bi i Smith bio kao Randal i Dante da nije snimio "Trgovce". Film ga je spasio i nadahnuo mnoge druge "slackere" devedesetih da se maše kamere.