Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Film & TVCINEMARK

SONIC: SUPER JEŽ Zaigrani Jim iz videoigre

Piše Marko Njegić
20. veljače 2020. - 23:40
Photo Credit: Doane Gregory

FILM: Sonic The Hedgehog; fantastična akcijska komedija; SAD, 2020. REŽIJA: Jeff Fowler ULOGE: James Marsden, Jim Carrey DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ***

"Ja sam glavna banana u svijetu gladnih majmunčića." - "Sonic: Super Jež" (2020.)

Niski start prije početka kinoutrke bio je neslavan za film “Sonic: Super Jež”. Fanovi SEGA-ine videoigre “Sonic The Hedgehog”, iznimno omiljene u devedesetima, digli su glas kad su ugledali vizualni dizajn omiljenog lika u prvom “traileru”, puštenom u svibnju 2019. godine. Internet se rušio od njihovih protesta i studio Paramount Pictures je stopirao Sonicovu utrku, svjestan da bi se to moglo odraziti na profit filma u kinima, koji bi mogao postaviti temelje buduće filmske franšize.

Paramountu je stalo do Sonica i dopustio je da njegovi prstenovi krase logo kompanije umjesto zvjezdica. Zato je pomaknuo planirani datum premijere sa studenoga 2019. na veljaču 2020. i dao redatelju-debitantu Jeffu Fowleru još vremena i novca da napravi Sonicov računalno animirani redizajn kako bi masovna fanovska sljedba bila sretna i zadovoljna.

Nakon takvog starta za superbrzog svemirskog ježa i, ironično, njegovog sporog dolaska do kina, očekivanja od filma bila su iznimno niska, posebice uzme li se u obzir problematična povijest videoigara u transferu od konzole do kinoprojektora. No, “Sonic Super Jež” ih je dvostruko nadmašio - postao je kinohit, zauzevši sami vrh američkog/svjetskog box-officea (otvaranje od 58, odnosno 110 milijuna dolara) i ispao neloš filmić za fanove i slučajne namjernike.

Nešto bolji (ili manje loš, ovisno o perspektivi) od “Piksela” i “Pokemona Detektiva Pikachua” kao prethodnih fuzija videoigara i filma, mada podjednako reciklatorski nastrojen i ne pretjerano originalan, s povremenom intruzijom kreativnosti ili “osobnosti” (Sonicovo sklupčavanje u kuglu u akcijskoj sceni na autocesti i “rađanje” malih robotića). “Sonic The Hedgehog” je studijska igra na sigurno, od generalke titularnog lika za fanove do prijemčivosti filma za multipleks-publiku.

U osnovi je ovo slobodni remake “E.T.-ja”, kao i superiorniji “Bumblebee”. Sonic (izvorno glas Bena Schwartza) stiže iz svog svijeta na Zemlju i tamo živi prikriveno dok nenamjernom prezentacijom supermoći, ekvivalentnih nekom superjunaku, jedne noći ne oda svoju nazočnost (nestanak struje od naleta njegove energije) i privuče pažnju američke vlade i doktora Robotnika (“comeback” Jima Carreyja), “luđaka s brčinama iz Građanskog rata”, zainteresiranog za malog plavog svemirca.

Kako bi se vratio kući, Sonic mora povratiti prstenove za putovanje između svjetova, njegovu “najvredniju imovinu”, koji su mu ispali kroz portal otvoren prema San Franciscu, kad ga je injekcijom za medvjede omamio lokalni šerif fiktivna gradića Green Hills u Montani, Tom Wachowski (pošteno odrađen glumački posao Jamesa Marsdena, vrijedan respekta s obzirom na glumu u “prazno”).

Da bi to ostvario, udružuje se s dobričinom od policajca Tomom i on će mu pomoći u pronalasku prstenova prije nego što ga ščepa zločesti Robotnik, ali i ispuniti niz želja s “liste za otegnuti papke”, uključujući onu najvažniju “stekni pravog prijatelja”. Priča je iznimno jednostavna i pravocrtna, što je dobrodošlo za jedan moderni (superherojski) blockbuster, često opterećen (iz)gradnjom šireg franšiznog svemira za buduće nastavke.

O njima, dakako, “Sonic Super Jež” razmišlja (“marvelovska” najava na sredini odjavne špice) i odškrinjuje vrata matičnog svijeta SEGA-ine maskote, kao i “Zemlje gljiva”, no prvenstveno je fokusiran na ovu i ovakvu pričicu nadzvučno brzog svemirčića koji juri 483 km/h. Jasno, u mnogočemu je vidljivo da je “Sonic The Hedgehog” šareni blockbuster današnjice.

Imamo niz štosnih popkulturnih referencija za “never stop running” protagonista (čita “Flasha”, gleda “Speed”, vozi kao Vin Diesel), fleševe zahodskog humora, Marsdena u još jednom ophođenju s računalnim likom koji je na setu garant bio teniska loptica (“Hop”) i potrebu za objašnjavanjem gotovo svega što vidimo na ekranu.

Ne izostaju ni scene destrukcije gradskih blokova, praćene s dvije prilično kreativne demonstracije supersonične brzine Super Ježa u superusporenom pokretu na temelju nečeg već viđenog, odnosno po uzoru na Quicksilverov “slow motion” u spektaklu “X-Men: Dani buduće prošlosti”, od barske tučnjave do izbjegavanja plotuna Robotnikovih robotskih dronova kakvima je operirao i Mysterio u zadnjem “Spider-Manu”.

Međutim, film se djelomično doima kao da je dospio iz devedesetih, vremena najveće popularnosti videoigre i Carreyja (krajnje pogođen angažman, potreban i njemu i njegovim fanovima). “Sonic Super Jež” tipuje na mlađe posjetitelje multipleksa, ali i njihove roditelje, ujake... koji su odrastali bar uz Carreyjeve komedije, ako ne i Sonicovu videoigru.

Robotnik djeluje kao lik kakvog je Carrey mogao glumiti u razdoblju između “Maske” i “Acea Venture 2” ili “Batmana zauvijek”, možda i “Nepodnošljivog gnjavatora” i “Lažljivca”. Carrey je snimao komedije i u novom mileniju (“Reci da”, “Glup i gluplji 2”), ali odavno nije bio u ovakvom elementu zarazne blesavoće, tamo negdje od “Lemony Snicketa” i “Svemogućeg Brucea”, možda čak i “Ja, ja i Irena”.

Svaku scenu u kojoj se pojavi Carrey krade i nedostaje kad ga nema u kadru, više nego u odnosu na npr. njegovu sporednu ulogu u “Kick-Assu 2”. Zaigrani komičar gumenog lica ponovno rasteže to lice u prepoznatljive grimase, energičan je i improvizatorski raspoložen kao u devedesetima, odlično se zabavlja i zabavlja gledatelja, stvarajući lik koji je dobitna (i subverzivna) kombinacija genijalne zločestoće Riddlera i sociopatije Cable Guya. Samo on čini film vrijednim kinoulaznice i daje mu ekstra komad zvjezdice.

Kinohit potreban za studio Paramount

"Sonic" je ostvario najbolje otvaranje nekog filma po videoigri, nadmašivši "Pikachua" za četiri milijuna, ali i naj-otvaranje studija Paramount od posljednje "Nemoguće misije" naovamo, dakle prije godinu i pol dana. Jedan ovakav kinohit nasušno je bio potreban studiju Paramount nakon komercijalnih krahova "Blizanca" i zadnjeg "Terminatora". Najveći Paramontov kinohit 2019. bio je "Rocketman" s 96.4 milijuna u američkim kinima. Ipak, slijede "Mjesto tišine 2", "Top Gun: Maverick"... tako da će Paramount definitivno živnuti.

#CINEMARK

Izdvojeno