Svijeća se simbolički pali za žrtve holokausta u početnom kadru ratne drame "Schindlerova lista" ("Schindler‘s List", 1993.). Žuti plamen svijeće treperi i ona polako sagorijeva. Jednom kad svijeća dogori i ugasi se, kadar gubi boju. Slika postaje crno-bijela i transportira nas natrag rane godine 2. svjetskog rata.
Od uvoda se nazire da je redatelj Steven Spielberg pristupio režiji "Schindlerove liste" maksimalno nadahnuto, zrelo i promišljeno. Stvarno, svaki kadar trosatnog filma je na svome mjestu, nema viška ni manjka. Za priču o Oskaru Schindleru, njemačkom biznismenu i spasitelju Židova, Spielberg je doznao još početkom osamdesetih.
Da je tada režirao "Schindler‘s List", dakle u periodu nakon "E.T.-ja", bio bi to sigurno drukčiji film. No, Spielberg je otad snimio angažirane drame poput "Boje purpura" i "Carstva sunca".
Do 1993. se razvio kao (dramski) filmaš i bio spreman za "Schindlerovu listu", snimivši film odmah nakon "Jurskog parka" i trijumfalno zaokruživši 1993. kao najuspješniju godinu karijere.
Kao što glumci znaju nestati u ulozi, tako je i Spielberg nestao u režiji "Schindler‘s List", možda i više u odnosu na tematski slični "Saving Private Ryan". Samo će najveći filmofili prepoznati da je "Schindlerovu listu" režirao redatelj "Dvoboja", "Teksas ekspresa", "Bliskih susreta treće vrste", "Kapetana Kuke" ili serijala o Indiani Jonesu, nevisno o tome što je u "Otimačima izgubljenog kovčega" i "Posljednjem križarskom pohodu" imao naciste kao negativce.
"Schindler‘s List" je većinski lišen "spielbergovske" čarolije i prepoznatljivog režijskog vatrometa koji je sagorio poput svijeće i utopio se u realističnim pa i naturalističkim crno-bijelim kadrovima "ogoljene" dokumentarne poetike (kamera iz ruke itd.) sa svrhom postizanja što veće neposrednosti i autentičnosti.
Filmska magija opstoji samo u metaforičkim kadrovima jed(i)ne djevojčice u crvenom kaputiću (Oliwia Dabrowska) kako kroči kroz ratno bezumlje i izdvaja se u masi ljudi bez lica, prije nego što se sakrije ispod kreveta i boja njezine odjeće izblijedi. Artistički crno-bijeli studijski američki film bio je rijetkost od kraja sedamdesetih do 1993. ("Razjareni bik").
Spielberg je proširio horizonte mladim filmofilima koji, tada u prvom razredu srednje škole, možda nisu znali artikulirati ono što vide, ali znali su da nešto tako nisu još vidjeli i netremice gledali u ekran, čak i kad im je došlo da zaklope oči od ratnog užasa, strašnijeg od strave "Ralja".
Izvanredan snimateljski posao Janusza Kaminskog umjetničke je prirode, na razmeđi monokromnih c/b fotografija i filmskih žurnala ratne epohe, noira tridesetih i europskih art filmova. Netko bi, primjerice, mogao zamijeniti "Schindlerovu listu" za film Andrzeja Wajde ("Pepeo i dijamanti", "Korczak").
Scene likvidacije krakovskog geta i patnje u koncentracijskim logorima oslikavaju sav horor holokausta nalik dokumentarcu. Nekih proganjajućih slika iz filma nemoguće se otresti jednom kad im posvjedočite, poput niza smaknuća po kratkom postupku, s crnom krvi kako se prelijeva po snijegu poput prolivene tinte po bijelom papiru, ili "snježnih" pahulja pepela od spaljivanja.
S takvim nemilim prizorima ispisano je najmračnije poglavlje povijesti, stoga Spielberg evociranjem sličnih strahota ispisuje i "Schindler‘s List". Navodno je Spielberg često plakao snimajući film i neke scene nije mogao gledati, ali sve i da je režirao zatvorenih očiju, osjećao je ono što radi i taj osjećaj prenio na gledatelja, zajedno sa suzama.
"Rat pokreće ono najgore u ljudima", podsjeća Schindler (upečatljivi Liam Neeson), a to je otjelovljeno u zapovjedniku konc-logora Amonu Göthu (fenomenalni Ralph Fiennes), personifikaciji zla i monstrumu s ljudskim licem koji bi snajperom skidao židovske zatvorenike za "dobro jutro" i nonšalantno koristio pušku za fiskulturno rastezanje, unatoč tome što je bio zaljubljen u Židovku Helen Hirsch (Embeth Davidtz).
Međutim, Schindler je pokazao da rat može pokazati i ono najbolje u ljudima kad se sprijateljio s Židovom Itzhakom Sternom (suptilni Ben Kingsley), njegovim "pametnim računovođom", ali i "praštajućim svećenikom", prošavši transformaciju od poduzetnika koji samo želi zaraditi do čovjeka koji želi spasiti živote nakon što je iz daljine ugledao djevojčicu u crvenom kaputiću. Schindlerova tvornica bila je utočište za židovske radnike, suočene sa smrću u svakom trenutku izvan nje.
"Moć je kad imamo svako opravdanje da ubijemo, a ne ubijemo", pokušao je Schindler objasniti Göthu. Nije uspio, no svejedno je spasio mnoge živote. "Onaj tko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet", poruka je Spielbergove plemenite i važne drame koja je ostvarila utjecaj s obje strane ekrana.
Kad Schindler zavapi "mogao sam izvući više...", njegov vapaj imao je odjeka u "Grebenu spašenih" ("Pomozi mi da spasim još jednoga"). A mala Dabrowska je izrasla u veliku humanitarku. "Djevojčica u crvenom kaputiću" pomagala je ukrajinskim izbjeglicama.