Poraz svih poraza pretrpjela je nogometna reprezentacija Američke Samoe na utakmici protiv Australije 2001. godine. Naime, australska momčad pobijedila je Američku Samou rezultatom od 31:0. Rezultat pristaliji rukometnoj utakmici postavio je negativan svjetski rekord i ušao u povijest međunarodnog nogometa.
Desetak godina kasnije, nizozemski trener Thomas Rongen poslan je u Američku Samou da trenira reprezentaciju ne bi li se nogometni tim oporavio od poraza i kvalificirao za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu. Ova istinita priča poslužila je kao inspiracija najprije za dokumentarac "Next Goal Wins", a zatim i istoimeni dugometražni igrani film Oscarom nagrađenog novozelanskog redatelja Taike Waititija s Michaelom Fassbenderom u ulozi Rongena.
"Pun pogodak" ("Next Goal Wins") snimio se krajem 2019., ali je premijeru doživio tek 2023. zbog spleta nesretnih okolnosti. Waititi je režirao film za Fox Searchlight, podružnicu kompanije 20th Century Foxa koju je kupio Walt Disney Pictures i počeo rebrendirati 2020. godine.
Pored toga, 2020. je izbila pandemija, a 2021. su se pojavile i optužbe protiv Armieja Hammera, angažiranog za sporednu ulogu nogometnog menadžera Alexa Magnussena. Hammerove scene morale su se, potom, nadosnimiti sa zamjenskim glumcem Willom Arnettom. Uza sve to, nije čudno da je "Pun pogodak" pušten u kina s odmakom od četiri godine.
Da je izašao na vrijeme, "Next Goal Wins" bi prestigao prvu sezonu serije "Ted Lasso" s razmjerno sličnom komično-sportskom "underdog" premisom o američkom treneru poslanom u London da trenira slabostojeći (fiktivni) nogometni klub "Richmond" iz "Premiere" lige. Na koncu je "Pun pogodak" imao premijeru par mjeseci nakon završetka treće i navodno posljednje sezone "Teda Lassa".
Pa ipak, tajming je naposljetku ispao više nego okej, posebice u hrvatskim kinima gdje je stigao 4. siječnja. Ljubiteljima "Teda Lassa" film dođe kao nadomjestak za seriju, a i paše kao "feel good movie" za početak nove (filmske) godine, crtajući osmijeh na licu gledatelja. "Next Goal Wins" je klasični sportski (komični) film režiran sa specifičnim Waititijevim smislom za humor, otprilike kao da je novozelandski filmaš snimio "Ledenu stazu" ili remake "The Bad News Bears".
Za Waititija je "Pun pogodak" povratak malim komedijama kakve je radio prije blockbustera "Thor Ragnarok" i "Thor: Ljubav i grom", dakle "Orao protiv morskog psa", "Kad padne mrake" i "Lov na divljake" pa i "Jojo Rabbit" koji je uspio snimiti između treće i četvrte avanture Marvelova superheroja te osvojiti Oscara za scenarij.
Novozelanđanin parafrazira niz filmova u "Next Goal Wins", ne samo sportske klasike poput "Karate Kida" (Rongen je dobio nadimak mr. Miyagi, spominje mantru "wax on/wax off"), "Any Given Sunday" (glavni lik gleda/sluša trenerski govor Ala Pacina na TV-u) i "Bijega u pobjedu" (napeti "slow motioni" u završnoj utakmici a la Pele), već i komedije tipa "Local Hero" i "Doc Hollyood" s pričom o (ne)snalaženju došljaka u ekscentričnoj zajednici lokalaca.
U jednom trenutku Rongen preuzima poznati govor Liama Neesona iz "96 sati", njega uspoređuju s Neom u "Matrixu", a drugi likovi citiraju Schwarzeneggera iz "Total Recall" ("See you at the party") i, ako uši ne varaju, spominju "Predatora". Ima tu svega, uključujući i za Waititija standardni "hit&miss" humor s povremenim isforsiranostima (redatelj se pojavljuje i ispred kamere kao samoanski svećenik), no film je pretežno solidno izbalansiran "crowdpleaser".
Ako "Pun pogodak" nije toliko-toliko dobar i ne donosi nešto posebno novo u sportski žanr, inspirativan za filmaše od "Rockyja" naovamo, nesumnjivo je dobronamjeran i znalački se pridržava dobitne žanrovske formule koju je u ovom slučaju nadopisao život. Veliki plus Waititiju jest angažman Fassbendera, premda je to i dvosjekli mač jer malo tko osim njega dolazi do izražaja, najviše Kaimana kao Jaiyah Saleua, prva transrodna/nebinarna osoba koja se natjecala na Svjetskom prvenstvu u nogometu.
Sjajni Irac ("Sramota", "Steve Jobs", "Macbeth") prošle je godine napravio dvostruki "comeback" s ovim filmom i Fincherovim "Ubojicom" nakon što ga nismo gledali od 2019. ("X-Men: Dark Phoenix"). Fassbender je jedan od posljednjih dramskih glumaca koje biste mogli zamisliti u komediji, ali se, posvećen ulozi, snašao više nego dobro i jako je dopadljiv kao temperamentni, depresivni, alkoholični i sarkastični Rongen.
Ispadi agresije i ovisnost o cugi koštali su Rongena otkaza, stoga nema izbora nego prihvatiti posao i trenirati "najgori tim na svijetu" kad mu ga dodijeli vrhuška Američkog nogometnog saveza, uključujući njegovu bivšu suprugu Gail (Elizabeth Moss) i Magnussena koji je sada s njom u vezi. "Sa sigurnošću možemo reći da ste beskorisni, bez talenta, vještina ili razumijevanje igre", govori igračima Rongen tijekom prvog susreta.
Predsjednik Nogometne federacije Američke Samoe (Oscar Kightley) traži od Rongena samo da tim zabije makar jedan jedini gol u kvalifikacijskoj utakmici ne bi li se iskupili za sramotni debakl protiv Australije. Istovremeno i Rongen treba iskupljenje u suočavanje sa svojim demonima, tako da je to dvosmjerno u optimističnom filmu, primjereno ozvučenom pjesmama poput "Everybody Wants To Rule The Worlԁ" Tears for Fears i Sijine "Chandelier".
Rongen je došao pomoći Američkoj Samoi, ali i spasiti samoga sebe, a u tom procesu i on i igrači naučit će da nije sve u pobjedi ("Život je kratak, nogomet je igra") i doživjeti katarzu. Sportski duh liječi traume likova na ekranu, što se prenosi na gledatelja i on navija za njih da preskoče sve prepreke i zasluže sretan kraj.