Trolist izvrsnih filmova iznjedrio je redatelj John McTiernan, veliki McT, od 1987. do 1990. – “Predator”, “Umri muški” i “Lov na Crveni oktobar”. Samo je James Cameron tada izveo nešto slično s “Terminatorom”, “Aliensima” i “Bezdanom”. Kao najveći majstori inteligentnih visokotehnoloških spektakala epohe i šire, McTiernan i Cameron pratili su se i nadopunjavali filmovima do sredine devedesetih (“Terminator” – “Aliens” – “Predator”, “Posljednji akcijski junak” – “Istinite laži” – “Umri muški 3”).
Cameron je snimio SF “The Abyss” kao odgovor na “Predatora”. McTiernan je, pak, režirao “Posljednje dane raja” (“Medicine Man”, 1992.) kao odgovor na “Bezdan” i usput napravio inverziju “Predatora”. Human, osoban i romantičan, fokusiran na odnos starijeg muškarca i mlađe žene izoliranih daleko od civilizacije, ovo je bio McTiernanov “The Abyss”, ujedno i njegovo zagrijavanje za “Aferu Thomasa Crowna”.
“Bezdan” se odvijao na dnu mora, odražavajući Cameronovu ljubav prema dubinama oceana. S druge strane, “Posljednji dani raja” ambijentirani su duboko u džunglu koja je McT-ju prirasla srcu.
Redatelj je imao potrebu za ovim filmom kad je nanovo posjetio srednjoameričku džunglu u Meksiku gdje je snimao “Predatora” i uvidio da je cijela jedna (pra)šuma unutar nje sasječena i nestala s horizonta. Scenarij Toma Schulmana (“Društvo mrtvih pjesnika”) i Sally Robinson stigao je McT-ju kao naručen. “Medicine Man” je njegov apel za sprječavanje uništavanja kišnih šuma, čime je neposredno inspirirao Camerona za “Avatara”, ali posrijedi nije “message movie”.
Ekološka poruka suptilno je i prirodno isprepletena kroz avanturističko-dramsku priču o ekscentričnom znanstveniku i njegovoj asistentici u potrazi za lijekom za rak u srcu džungle koja će uskoro biti prokrčena bagerima, tj. novom cestom. Znanstvenik je Jonathan Campbell (magnetični Sean Connery u jednoj od emotivnijih uloga i drugoj suradnji s McTiernanom nakon “The Hunt For Red October”), a asistentica dr. Rae Crane (povremeno preglumljena Lorainne Bracco; “Dobri momci”).
Campbell se odmetnuo u Amazoni kamo je postavio laboratorij tragajući za čudesnim serumom za borbu protiv raka i nitko za njega nije čuo tri godine. On je svojevrsni ekološki pukovnik Kurtz s konjskim repićem (“Apokalipsa danas”) u kombinaciji s Predatorom (“koristi drveće”, brani džunglu i domorodački narod od osvajača), stoga je Rae svojevrsni ženski Benjamin Willard, poslan(a) da ga pronađe, ali ne i ubije, već nadgleda i otkrije što se događa.
U uvodnoj sceni Rae je predstavljena akcijski kako vezuje čizme, kao da je ženski Rambo i da se sprema za rat, ali ispostavit će se da je ona kombinacija likova Kathleen Turner i Kate Capshaw iz “Lova na zeleni dijamant” i “Indiane Jonesa II”, bliža potonjoj dami u džunglovitoj nevolji koja uključuje susrete sa zmijama itd. Raeine početne nesuglasice s Campbellom i postupne međusobne simpatije podsjećaju na borbu spolova iz tih filmova, “Afričke kraljice” i romantičnih komedija tridesetih/četrdesetih.
Interakcija Campbella i Rae je arhetipska (od uzajamne mržnje do uvažavanja, poštovanja i ljubavi), njezin put prema oslobađanju i samootkriću također, no McTiernan uz pomoć glumaca uspijeva uspostaviti emotivnu konekciju likova i pretvoriti ih u dobar par, modernog (starijeg) Tarzana i Jane, kao i obično pronalazeći ljudski element u priči i poetsku inspiraciju u scenografiji nestajuće prašume.
Connery sjajno dočarava prigušenu agoniju lika koji je pronašao i izgubio lijek za “kugu 21. stoljeća” pa radi sve što može da ga reproducira. McT je oduvijek bio vrhunski (ne samo akcijski) redatelj i to se vidi u podcijenjenim, a poštenim “Posljednjim danima raja”, najneobičnijem (i najdramskijem) filmu njegove karijere, no svejedno prepoznatljivo “mctiernanovskom”, od hibridnog žanriranja do briljantnog kadriranja.
“Posljednji dani raja” skrivaju neke od najimpresivnijih prizora džungle da bi mu pozavidjeti mogli John Boorman (“Smaragdna šuma”) i Werner Herzog (“Fitzcarraldo”), ali i McTiernanove karijere uopće. Ponovno angažiravši snimatelja Donalda McAlpinea i njegovu klizeću kameru nakon “Predatora”, McTiernan je ovjekovječio nekoliko trenutaka za povijest, poput prskalice u ruci lokalnog klinca koji trči kroz džunglu (prizor je dobio posvetu u “Zvijerima južnih divljina”).
Raskošna fotografija savršeno se rimuje sa zanosnim orkestralnim dionicama skladatelja Jerryja Goldsmitha, najviše u sceni kad Campbell odvodi Rae da vidi cvijet što raste na velikim visinama. Uz pomoć konopa i sajli, Campbell i Rae podignu se do krošnji stabala i panoramski sagledaju Amazonu, nakon čega klize zrakom kroz džunglu a la “zip line”.
To je scena vrhunaravne ljepote koja oduzima dah i trebala bi zaustaviti buldožere i krčenje prašuma, ali nije uspjela jer Amazona još nije spašena od deforestacije. Ako je džungla iz “Predatora” netragom nestala, tko zna postoji li i dalje prašuma iz “Medicine Mana” ili je u filmu doživjela posljednje dane raja.