666 se pretapa u (1)999 na impresivnom “teaser” posteru za apokaliptični spektakl “End Of Days”. Tri šestice okrenute naopako s pridodanim brojem jedan daju 1999. To je godina dolaska Sotone, tj. izlaska povratničkog blockbustera Arnolda Schwarzeneggera koji sav u crnom, sa sunčanim naočalama na glavi, terminatorski korača po vatrom ispisanim brojkama na plakatu.
Obješen u unutrašnjem izlogu splitskog kina “Marjan”, poster za “End Of Days” je oduševio filmofile i poticao maštu za okršaj “Terminator protiv Sotone” dugih nekoliko mjeseci prije premijere filma, kod nas naslovljenog “Početak kraja” umjesto “Kraj svijeta” ili “Smak svijeta”.
Iščekivanje je bilo veliko: “End Of Days” je slovio za prvi Schwarzeneggerov film nakon dvogodišnje pauze od “Batmana&Robina” iz ljeta 1997. godine. Znao je Arnie imati stanke u devedesetima: dvije godine su prošle između “Terminatora 2” i “Posljednjeg akcijskog junaka”, odnosno “Istinitih laži”/”Juniora” i “Brisača”/”Ludih božićnih zvona”. Međutim, pauza je ovaj put bila uvjetovana operacijom srca.
Može li se Schwarzenegger vratiti i kako će izgledati njegov “comeback”? Za “I’ll be back” projekt odabrao je intrigantni hibridni film u režiji vječno pouzdanog Petera Hyamsa (“Planet prokletih”, “Vremenski policajac”, “Iznenadna smrt”) i prema scenariju tada traženog Andrewa Marlowea (“Air Force One”, “Čovjek bez tijela”) koji spaja blockbustersku akciju, mračni triler i nadnaravni horor, gradeći na prijelazu milenija most između starog, pobjedonosnog (“Trkač”, “Potpuno sjećanje”...) i novog, ranjivijeg Schwarzeneggera (“Šesti dan”, “Osveta”...).
Predmilenijski strahovi utkani su u priču koja se odigrava u New Yorku posljednja tri dana 1999., uoči dočeka Nove 2000. godine, a prati povratak Sotone na Zemlju u posjednutom tijelu bankara s Wall Streeta (Gabriel Byrne) kako bi oplodio “odabranu” 20-godišnju djevojku Christine York (Robin Tunney) i zavladao svijetom, a između njih se spletom okolnosti ispriječi zaštitar i bivši policajac Jericho Cane (Schwarzenegger).
Iako na plakatu stoji samo Schwarzeneggerovo prezime, kao u stara dobra vremena kad je sam nosio filmove na kršnim plećima, a i misteriozni sotonski entitet u uvodnim scenama, prije posjednuća bankara, podsjeća na Predatora kad uključi plašt nevidljivosti, Jericha upoznajemo kao Martina Riggsa u prvom “Smrtonosnom oružju”.
On je posrnula duša, deprimiran, suicidalan i razmatra ispaliti metak u sebe, ne u negativce. Možda bi to i napravio da ga nije prekinuo ulazak partnera Chicaga (Kevin Pollak) u njegov stan. Schwarzenegger je imao herojske ulaske u filmove počevši od “Conana” i “Komandosa”, no ovo je nešto sasvim drukčije i prilično hrabro od njega.
A ako je prethodno znao pustiti suzu, npr. u “Batmanu”, nikad nije briznuo u plač kao u “Početku kraja”, kad se Jericho sjetio ubijene supruge i kćerke, zbog čega je izgubio volju za životom i okrenuo se alkoholu, pijući votku iz boce, valjda prema anti-stres savjetu ruskog policajca Ivana Danka (“Crveno usijanje”).
Jericho će se malo trgnuti kad s Chicagom ode na zadatak čuvanja bankara i netko otvori vatru na njih iz obližnje zgrade. Iskakanje iz helikoptera i slične kaskaderske akrobacije po krovovima već su nešto što se od Schwarzeneggerova filma očekuje, kao i sarkastični, cinični šlagvorti tipa “Trebao sam ga ubiti, manje papirologije” i “Radije biram svoj glock od 9 mm nego tvoju vjeru”.
No, sve to dolazi u paketu sa scenama koje bi pristajale “Sedmici” i “Istjerivaču đavola”, kad svećenik-ubojica s riječima urezanim u prsa bude prikovan za strop kao da se namjerio serijskom ubojici Johnu Doeu, nakon što je bez jezika (!) progovorio “Anđeo tame pušten je iz tamnice...” i slična proročanstva iz horora religiozne tematike.
“End Of Days” balansira između takvih trenutaka, pokušavajući (većim dijelom i uspijevajući) biti zabavan i ozbiljan, ponekad i istovremeno, kao kad Jericho ironično sumira priču svećenika Kovaka (Rod Steiger): “Dakle, Princ tame želi osvojiti zemlju, ali mora čekati ponoć na Staru godinu... po istočnom vremenu?”.
Dijalozi znaju biti nadahnuti i najbolja scena filma je verbalni duel Byrnea i Schwarzeneggera u Jerichovu stanu, gdje Sotona govori o uspostavljanju “novog menadžmenta” nakon kraja svijeta i pokušava preobratiti junaka na tamnu stranu klevetanjem Boga koji je “mogao spriječiti ubojstvo njegove supruge i kćerke”, ali nije, već mu je nametnuo “krivnju”.
Raspoložen kao Al Pacino u “Đavoljem odvjetniku”, uz tu razliku da Pacino nije raznio restoran, pišao benzin i posredno digao kombi u zrak, Byrne govori kako “Bog samo ima dobrog PR agenta”: “Dogodi se nešto dobro, ‘To je Njegova volja’. Dogodi se nešto loše, ‘Čudni su putevi Božji’...”.
Naravno, u akcijskom filmu ne može se sve riješiti riječima i teologija se mora rimovati s akcija, stoga se Jericho “schwarzeneggerski” naoružava do zuba kako bi Sotonu poslao “kvragu” strojnicama i tromblonima u nizu spektakularnih scena u rangu “Brzine” i “Umri muški 3” (pomahnitali vlakovi podzemne željeznice ispadaju s tračnica i eksplodiraju), zaključno s ukazanjem vraga u dojmljivom monstruoznom obličju pomoću specijalnih efekata velikana Stana Winstona.
Zanimljivo, u samoj završnici, Jerichovoj manje rječitoj inverziji Conanove molitve Kromu pred bitku (obojica su prethodno bili razapeti), junak odbacuje oružje i pokušava pronaći izgubljenu vjeru kako bi njome porazio Sotonu.
Schwarzeneggerove fanove može prožeti melankolija na prvo i svako iduće gledanje filma koji je označio “početak kraja” jedne (Schwarzeneggerove, akcijske) ere. Sotona je namučio Arnieja više od Predatora i nikad nije bio ovako krvav, isprebijan, nemoćan, ali ipak je podnio to u svome samoironičnom stilu. “Izgledaš kao da te kamion pregazio”, dobaci kolega Jerichu kad ga ugleda. “On me promašio...”