"Attica, Attica, Attica, sjetite se Attice", uzviknuo je Al Pacino prije 45 godina i odveo "Pasje popodne" (1975.) u legendu. Nezaboravna scena svodi čitav "Dog Day Afternoon" Sidneyja Lumeta, vjerojatno najsavršeniju presliku američke kinematografije i Amerike sedamdesetih uz Scorseseova "Taxi Drivera".
Gdje je Robert De Niro, tu je i Al Pacino, obojica na vrhuncu metodske glume ("Kum I&II") u nadopunjujućim remek-djelima o Americi i New Yorku, gotovo ravnopravnom liku njihovim osebujnim karakterima, vijetnamskim veteranima i izopćenicima kojima je društvo okrenulo leđa.
"Pasje popodne" je dan "Taksistovoj" noći, kasno popodne njegovu ranom newyorškom jutru. U naponu redateljske snage sedamdesetih ("Serpico", "TV mreža") Lumet je snimio dokument jednog vremena, toliko...