‘Lutalice iz Sjena‘: Mačevanje s dvije oštrice

Indonezija je postala novo vrelo ekstremne akcije otkako su "Racija" i "Racija 2" Garetha Evansa ubrizgali svježu krv u žanr kao produžena ruka "gun fu" akcića Johna Wooa i utrli put "Johnu Wicku". Štafetu od Evansa (plus glumce Iku Uwaisa i Joea Taslima) ubrzo je preuzeo redatelj Timo Tjahjanto i snimio akcijske filmove "Headshot" i "The Night Comes For Us".

Nesumnjivo, Tjahjanto voli akciju, ali i horore, (ko)režiravši (s Evansom) nastavke serijala "V/H/S" i "May The Devil Take You 1&2". Ta ljubav vidljiva je i u njegovom friškom akcijskom trileru "Lutalice iz Sjena" ("The Shadow Strays") koji je stigao na Netflix nakon premijere na festivalu u Torontu.

"Lutalice iz Sjena" nastavljaju tamo gdje je Evans stao s "The Raid 1&2", odnosno Tjahjanto s filmovima "Headshot" i "The Night Comes For Us". Egzekucija akcije je rubno hororska, što je novomilenijski trend, naznačen gejzirskim krvoliptanjem u prvom "Kill Billu" i potenciran brutalnošću četvrtog i petog "Ramba".

U novijim, nasilno nesuzdržanim akcijskim filmovima kao što su serijali "Plaćenici" i "Pravednik", "Cijena spasa 1&2", "Sisu", "Monkey Man", "Pčelar"..., više nije dovoljno "samo" ubosti, napucati ili ubiti protivnika hladnim/vatrenim oružjem, već mu je, potvrđuje i "The Shadow Strays", poželjno odsjeći poneki ud pa i dekapitirati ga, nerijetko i masakrirati, a ako ponestane svakojakog oružja ili oruđa koje možete zamisliti, uvijek se može odgristi uho itd.

Film ističe da se odvija u "okrutnom svijetu koji ne prašta" i starta sjeckanjem, dekapitacijama i pokoljem da bi valjda bio zadovoljan i jedan Damien "Terrifier" Leone, kad Broj 13 (akcijski potentna Aurora Ribero), pripadnica tajnog odruženja samurajskih/ninjolikih ratnika istreniranih za ubijanje, u podzemlju poznatog kao Sjene, masakrira klan Yakuze, ali i pokaže tračak ljudskosti zbog pogibije civila, što kritizira njezina instruktorica Umbra (Hana Malasan).

Kako Sjene "ne mare za moral" i "ubit će svakoga za pravu cijenu", 13 ne smije pokazivati emocije i čak uzima lijekove za regulaciju osjećaja. Krvlju natopljena koreografija postavlja sliku i ton za daljnje scene nakon što se 13 sprijatelji s klincem (Sebastian Sero) čiju majku (Jesyca Marlein) ubije kriminalna organizacija i odluči spasiti dječaka pod svaku cijenu kad bude otet, želeći "biti više od ovog" ("Ja nisam samo broj").

Arhetipska akcijsko-melodramska priča o odnosu plaćenog ubojice bez prošlosti i djeteta koje u njemu budi ljudskost gubi se u disbalansiranom ritmu i predugom trajanju "Lutalica iz Sjene", dok inzistiranje na akciji i eksces(iv)nom nasilju desenzibilira emocije (kasno probuđene tek u finalu uz M83 i ganutljivu "My Tears Are Becoming a Sea") da bi ovo bio cjelovit film kao npr. "Leon profesionalac". No, ako je entuzijastični Tjahjanto htio akcijski šokirati i parirati superiornijoj "ženskoj" akciji "The Villainess", u tome je prilično uspio.

Kinetičke akcijske scene pulsiraju ritmom, gledatelj osjeća svaki udarac, rez i pucanj, objektiv se u žaru borbe okreće naopačke i ostaje tako na nekoliko sekundi, redatelj poseže i za subjektivnim kadrovima toplinske kamere u stilu "Predatora 2", a i načas usporava akciju za atraktivan "slow motion" (tromblon i krhotine stakla). Tjahjanto je pogođen izbor za režiju nastavka akcijskog hita "Nobody".