‘Kinds Of Kindness‘: Čudnovate vrste dobrote

Otkačeni ples dvostruke oskarovke Emme Stone u foršpanu za "Kinds of Kindness" djelovao je forsirano i nagovijestio da bi film mogao biti takav. Nagovještaj je bio točan: "Kinds of Kindness" je forsiran više nego ijedan dosadašnji projekt redatelja Yorgosa Lanthimosa, prvaka grčkog "čudnog vala" s američkom adresom.

Lanthimosova karijera može se podijeliti na dvije faze, ne samo grčku i američku, već prije na filmove rađene u partnerstvu s (ko)scenaristom Efthimisom Filippouom ("Očnjak", "Alpe", "Jastog", "Ubojstvo svetog jelena") i Tonyjem McNamarom ("Miljenica", "Uboga stvorenja").

Nakon dviju uzastopnih suradnji s McNamarom, "The Favourite" i "Poor Things", Lanthimos se vratio Filoppouu za "Kind of Kindness", iz nekog razloga nepreveden kao "Vrste dobrote" za potrebe hrvatske kinodistribucije, iako je film baš pod tim naslovom imao pretpremijeru na Pulskom festivalu.

"Kinds of Kindness" je snimljen tijekom postprodukcije "Ubogih stvorenja", stoga nije čudno da ga gledamo nekih pola godine nakon što je taj film konkurirao za Oscara i osvojio četiri zlatna kipića, uključujući onaj za glavnu žensku ulogu Lanthimosove muze Stone.

Jednako tako, nije čudno ni da apsurdistička crna komedija "Kinds of Kindness" djeluje kao nerazrađena naknadna misao koja s "Poor Things" (i "Doogtooth") dijeli neke glumce (Stone, Willem Dafoe) i temu nametanja kontrole nad pojedincem i njegovim/njezinim pokušajem dokidanja poslušnosti i postizanja autonomije. Tema je moguće bliska Lanthimosu koji je u ranijim, grčkim filmovima zasigurno imao veću kontrolu nad projektom da bi se u konačnici borio i izborio za autonomiju u Hollywoodu tako da sad može snimati što god hoće.

Utoliko, "Kinds of Kindness" imao je potencijala kao omnibusovski triptih povezane teme, mozaična životna, ljudska drama u stilu Altmanovih "Kratkih rezova" i Andersonove "Magnolije" na Lanthimosov način, s odličnim Jessejem Plemonsom, zasluženo nagrađenim u Cannesu, koji kao da u ulozi policajca djelomično kanalizira Johna C. Reillyja iz potonjeg filma. No, redatelj kao da nije znao ili, ustvari, htio isporučiti nešto koherentno i kultivirano čudno, već nepovezano i pretenciozno bizarno u stilu "eto, baš hoću!" jer on to može.

Inspiriran valjda stihovima "Some of them want to abuse you, Some of them want to be abused" na temu zlostavljanja iz Eurythmicsove pjesme "Sweet Dreams" koja otvara film, Lanthimos stavlja strpljenje gledatelja na test s predugim, gotovo trosatnim trajanjem, krivudavom naracijom i apstrakcijom, isforsiranom čudnošću i apsurdom, te sadizmom i malicioznošću u odnosu prema likovima koji pate od blagog oblika persekutorne deluzije itd. (samoubojstva, silovanja, namjerno izazvani pobačaji, amputacije prstiju..., a tu je i okrutnost nad životinjama).

Ipak, glumci drže "Kinds of Kindness" na životu i čine ga gledljivim (uz Stone, Dafoea i Plemmonsa imamo u prvom redu Margaret Qualley, Hong Chau i Hunter Schafer, kao i Joea Alwyna i Mamoudoua Athieja), igrajući različite likove kroz tri poglavlja, mala filma.

Plemmons je u prvom, naslovljenom "The Death of R.M.F.", zaposlenik korporacije kojemu kontrolirajući, tiranski šef (Dafoe) daje naputke ne samo na poslu nego i u životu, što ga počinje gurati do ruba. U drugom, "R.M.F. Is Flying", Plemmons je policajac nesiguran da je njegova nestala žena (Stone) "prava" jednom kad bude pronađena/vraćena kući, stoga je testira da otkrije je li to ona ili uljez/njezina dvojnica.

Treće poglavlje, "R.M.F. Eats a Sandwich", donosi priču o kultu (mesijanske vođe su Dafoe i Chau, članovi Plemmons i Stone) u potrazi za nekim tko može oživiti mrtve, je li to možda Rebecca (Qualley)? Središnji dio je uvjetno rečeno najzanimljiviji, premda sadrži dvije sumirajuće scene za Lanthimosovu poetiku filma: kad policajac upuca tipa kojeg je zaustavio, on će početi mahnito lizati ranu od metka, a njegova žena će poslije odsjeći svoj palac i servirati mu otkinuti prst za ručak poput priloga, kao da se igra Rutgera Hauera u "Autostoperu". 

"Naravno, nisam ga pojeo", kaže on. Fanovi Lanthimosa teško će, poput Plemmonsova lika u "R.M.F. Is Flying", posumnjati je li iza kamere Grk ili njegov dvojnik. Nema sumnje da je Lanthimos "pravi", no film je krivi. Lanthimosovi filmovi redovito znaju biti čudni, ali i čudesni. "Kinds of Kindness" je samo čudan. Čudan ponajprije čudnosti radi.