Sirota zvijezda “Ratova zvijezda” Daisy Ridley. Nijedan film koji je Ridley snimila mimo nove “Star Wars” trilogije (“Sila se budi”, “Posljednji jedi”, “Uspon Skywalkera”) ne uspijeva postati hit. “Hodajući kaos” je zaradio samo 13 milijuna dolara u američkim kinima, ukupno 26 računajući cijeli svijet.
Njezin novi film, dramski psihološki triler “Kći kralja močvare” (“The Marsh King’s Daughter”), prolazi još i gore. Naprotiv, film je poprilično bolno krahirao u kinima i njegova ukupna zarada “Amerika + svijet” ne prelazi dva milijuna dolara.
Nije pomoglo ni što “Kći kralja močvare” ima dobar pedigre kao ekranizacija istoimena bestselera Karen Dionne, proglašenog najboljim trilerom 2017. po izboru dvaju časopisa, niti što je nastala u režiji poznatog Neila Burgera (“Iluzionist”, “Savršena formula”, “Različita”, “Nespojivi”, “Putnici”) i prema scenariju koscenarista “Povratnika” Marka L. Smitha (“Rupa straha”, “Operacija Overlord”, “Ponoćno nebo”).
Ovaj primjer pokazuje koliko je pojam “zvijezde” danas krhak. Odnosno, mladi glumci nisu tolike zvijezde koliko su to njihovi likovi u popularnim serijalima/franšizama, od “Ratova zvijezda” do Marvelovih superherojskih blockbustera. Da je Ridley prava zvijezda, publika bi hrlila na njezin novi film pa kakav jest da jest.
“The Marsh King’s Daughter” nije katastrofa kako bi mogla sugerirati gledanost, ali ni nešto posebno pamtljivo, prije trilerčić (o)srednjih dometa, za jedno neobvezatno gledanje i zaborav. Može se donekle povući paralela s “Djevojkom iz močvare”, još jednom ekranizacijom atmosferičnog “močvarnog” bestselera fokusiranog na ženski lik, no više na štetu ovog filma koji je evidentno doživio scennaristička prekrajanja i djeluje smontiran zbrda-zdola.
Doduše, priča je potentna, sudeći po dojmljivom uvodu. Pratimo malu Helenu (otkriće “Projekta Florida” Brooklynn Prince; gledali smo je i u “Opsjednutosti” i “Kokainskom medvjedu”) koja živi u kolibi u močvarnom predjelu, daleko od civilizacije. Helena je bliskija s ocem Jacobom (po “defaultu” dobri Ben Mendelsohn, osobito kao negativac; friško viđen u “Lovu na ubojicu”) nego majkom Beth (Caren Pistorious; “Zemlja bez zakona”, “Smrtonosni strojevi”, “Bijesan”).
Otac je uči lovu, prepoznavanju tragova, opstanku u divljini. Pa ipak, nešto ovdje nije kako treba i gledatelj to shvaća kao i Helena kad se jednog dana neki muškarac (Joshua Peace) izgubi u močvari i njezina majka se panično penje na njegov motocikl želeći pobjeći odatle zajedno s kćerkom.
Ispostavlja se da je Jacob oteo Heleninu majku i držao je zatočenom zajedno s kćeri koju je rodila u zatočeništvu, zbog čega će on otići u zatvor. Godinama kasnije, Helena je odrasla, pobjegla od prošlosti i glumi je Ridley. Živi sa suprugom Stephenom (neiskorišteni Garrett Hedlund), ima kćerkicu Marigold (Joey Carson)...
Međutim, Helenina prošlost će se vratiti i razotkriti kad Jacob, “tzv. kralj močvare”, pobjegne iz zatvora i policija bane na njezina vrata, iako je zadnji put razgovarala s ocem prije deset godina, nakon čega Stephen doznaje da mu je lagala (“Nisu li tvoji roditelji nastradali u prometnoj”?). Je li Jacob došao po nju?
Sudeći prema Heleninim paničnim zaključavanjima vrata i zatvaranju prozora jest. U tom segmentu film koketira s “home invasion” trilerom i spaja ga s dramom o traumi iz djetinjstva, ali je nekako prenaglo došao do tu (veliki preskok godina) i premalo vremena proveo s odraslom Helenom da bi se sa njom istinski povezali, neovisno o tome što se Ridley uistinu trudi približiti lik i načiniti ga kompleksnijim, a njezin odnos s kćerkicom prilično je dirljiv.
Tenzija se tek tu i tamo zategne u središnjem dijelu priče da bi triler postao očekivano intenzivan, tj. donekle to postaje tek u posljednjoj trećini, kad nastupa igra mačke i miša/kćerke i oca, dok Helena primjenjuje sve što je naučila od njega kao klinka da ga pronađe u močvari i konačno se s njime sukobi.
“Kći kralja močvare” tek tada postaje punokrvniji triler s elementima akcijske avanture, mješavina prvog “Ramba”, “Lovine” i “Divlje rijeke”. Prekasno da se popravi dojam filma, dovoljno da ga načini malo uzbudljivijim i vrijednijim gledanja.