Podžanr sportskog filma o tenisu dobio je novog prvaka. "Izazivači" ("Challengers") u scenama tenisa nadmašuju naslove kao što su "Wimbledon", "Borg/McEnroe" i "Kralj Richard". Redatelj Luca Guadagnino i njegov frekventni direktor fotografije Sayombhu Mukdeeprom orkestrirali su nekoliko nevjerojatnih kadrova u ritmu metronoma koji gledatelja apsorbiraju u tenisku igru i čine je napetijom.
"Hoću gledati jebeno dobar tenis", traži Zendayin lik u jednoj sceni i to će i dobiti. Znoj kapa s lica tenisača u "slow motionu" direktno u leću kamere i gotovo svaki teniski prizor režiran je kao gem-set-meč lopta, a u jednom trenutku imamo subjektivni kadar iz perspektive loptice koja leti poput rakete lansirane s jedne strane mreže na drugu, od reketa do reketa, prijeteći pogoditi publiku s ove strane ekrana.
Teniski mečevi, ozvučeni pulsirajućom partijanerskom techno glazbom dvojca Trent Reznor – Atticus Ross, režirani su poput boksačkih i iznimno sinematični, usto prikazani krajnje euforično, stoga ima smisla da u filmu glumi mlada zvijezda "Euforije" Zendaya (serijal "Spider-Man", "Dina", "Najveći showman", "Malcolm&Mary").
Odgoda "Izazivača" zbog štrajka hollywoodskih scenarista i glumaca (film je trebao otvoriti Venecijanski festival) išla je u prilog Zendayi; ona je nakon premijere također odgođene "Dine 2" postala popularnija nego ikad. "Challengers" predstavlja Zendayju u dosad daleko najzrelijem i najseksepilnijem glumačkom izdanju u ulozi Tashi Duncan, teniske zvijezde koju je ozljeda nagnala da postane menadžerica tenisaču Artu Donaldsonu (Mike Faist; "Priča sa zapadne strane").
Art je Tashin suprug, ali njih dvoje imaju kompliciranu prošlost s tenisačem Patrickom Zweigom (Josh O‘Connor; "Kruna", "Himera"), njegovim nekadašnjim prijateljem s kojim je ona bila u vezi. Kad Tashi prijavi Arta na manji, izazivački turnir ne bi li opet dobro zaigrao i povratio samopouzdanje, s druge strane mreže dočekat će ga upravo Patrick.
Flešbekovi u vremenu i prostoru otkrivaju formiranje ljubavnog trokuta među njima unatrag desetak godina iz pera scenarista Justina Kuritzkesa (suprug filmašice Celine Song; "Prošli životi"). Prije 13 godina Art i Patrick igrali su u parove kao tandem zvan "Vatra i led" koji, uz seksualnu energiju dvojice tenisača, sugerira da možda u sebi potiho gaje i nešto više od prijateljstva.
Opaža to i Tashi kad kaže "Ne želim biti razbijačica doma" i na vrhuncu poprilično vruće scene ljubljenja utroje u njihovoj hotelskoj sobi odmakne se u stranu i pusti ih da se nastave ljubiti nesvjesni da ljube jedan drugog. Tashi naizgled kontrolira dinamiku ovog trokuta, ali, iako joj se Art i Patrick nabacuju i igraju za njezin broj telefona, seksualna tenzija među njima je jednaka ili čak veća, kako na teniskom terenu, tako i izvan njega.
Definitivno, tenis je ovdje odraz života, svakako nešto više od udaranja teniske loptice reketom. "Pričamo li o tenisu?", Patrick pita Tashi u jednoj u nizu scena verbalnih sparinga kakvima film obiluje, kad ona reče nešto čitljivo između redaka. "Uvijek pričamo o tenisu", odgovara Tashi koja igru uspoređuje s "odnosom" dvoje ljudi. Dakle, "tenis je odnos" (Tashi), ali i život, ljubav, seks, razmjena moći, igra pobjednika i gubitnika s naizmjeničnim usponima i padovima.
"Izazivači" se uklapaju u Guadagninovu poetiku ("Rasprskavanje", "Skrivena ljubav"; "Mi smo to što jesmo", "Kosti i sve"; "Suspiria" malčice odskače) i smještaju se pri vrhu njegove filmografije. Nije iznenađujuće da je Guadagnino načinio tenisače seksi kad je to uspio napraviti s kanibalima u "Bones and All". Guadagnino glumce tretira kao da su seksepilne teniske i hollywoodske megazvijezde.
Suprotno nerijetko aseksualnoj modernoj kinematografiji, režija je tjelesna, senzualna, erotična, požudna i seksi dok napaja oči na tijelima aktera u pokretu, ali njihov mozak i srce, ono što misle i koga zapravo vole, ostavlja zagonetno nedokučivima, s naglaskom na pamtljiv završni kadar koji kao da je stigao iz "novog Hollywooda" sedamdesetih. Ovo je vjerojatno najseksi film posljednjih godina. Gem, seks, meč.