StoryEditorOCM
Film & TVRETRO(PER)SPEKTIVA

‘Iz prošlosti‘: Fatalna žena i noir fatalizam

Piše Marko Njegić
22. lipnja 2024. - 22:18
Nijedna lista najboljih i najutjecajnijih noira u povijesti  kinematografije nije potpuna bez filma ‘Out Of The Past‘

Arhetipologija noira s bivšim privatnim detektivima mračne prošlosti koja ih sustiže i osuđuje na propast, zločestim fatalnim ženama i opipljivom atmosferom egzistencijalizma i fatalizma zauvijek je ovjekovječen u klasiku Jacquesa Tourneura. Nijedna lista najboljih i najutjecajnijih noira u povijesti kinematografije nije potpuna bez Tourneurova filma "Iz prošlosti" ("Out Of The Past", 1947.).

"Iz prošlosti" je savršen noir jednako kao "Dvostruka obmana", ali malko "eksperimentalniji" u pristupu. Tourneur je potvrdio arhetipologiju žanra i poigravao se s njegovim konceptom, od "voiceover" naracije do imidža "femme fatale", koja je u ovom filmu brineta, dok je plavuša dobra duša.

FILM: Out Of The Past; krimić; SAD, 1947. REŽIJA: Jacques Tourneur ULOGE: Robert Mitchum, Jane Greer OCJENA: ***** 

Film utemeljen na romanu "Build My Gallows High" Geoffreyja Homesa (pseudonim pisca Daniela Mainwaringa) u osnovi priča jednostavnu priču o čovjeku koji pokušava zaboraviti na prošlost i početi ispočetka kad ga je, kao privatnog detektiva, angažirao moćni gangster i kockar da mu pronađe odbjeglu djevojku, a nakon što je on to učinio, zaljubio se u nju i odlučio prevariti poslodavca, da bi na kraju izvisio zaplevši se u prevarantsku paukovu mrežu vraške fatalne žene.

Međutim, Tourneur ("Cat People", "I Walked With a Zombie") čini film kompleksnijim pričajući prošlosnu priču u sadašnjosti i rabeći jedan dugi flashback u trajanju od dobrih pola sata na način da obje vremenske linije priče pokreću radnju i uslojavaju karakterizaciju likova.

Priču sadašnjoj plavokosoj djevojci Ann (Virginia Huston) tijekom vožnje prema jezeru Tahoe priča tajnoviti vlasnik male bezinske crpke Jeff Bailey (izuzetni Robert Mitchum) nakon što ga prošlost pronađe, prekine njihovu idilu i zaprijeti baciti ga natrag u ralje starog života. Nekoć je Bailey bio poznat kao newyorški privatni detektiv Jeff Markham i njegove je usluge zatražio Whit Sterling (upečatljivi Kirk Douglas).

Na Sterlinga je četiri metka ispalila djevojka Kathy Moffatt (istovremeno zavodljiva, slatka i za ono doba nedopustivo seksi Jane Greer), jednim ga pogodila i pobjegla od njega odnijevši 40 tisuća dolara. Lako za pare, Sterling želi Kathy. No tko je ne bi (po)želio?

Kathy ima nezaboravan "femme fatale" ulazak u priču kad zađe u kafić gdje je Jeff "znao sjediti u polusnu s pivom u tami", dok ga je "samo glazba iz susjednog kina držala budnim". "A onda sam je ugledao kako izlazi iz sunca i znao zašto Whit nije mario za 40.000", pripovijeda Jeff u oglednoj sceni noira. 

Čim je naručila Cuba Libre, bilo je jasno da Kathy isijava magičnu privlačnost i za Jeffa više ništa nije postojalo osim nje, posebice kad njegovu zaljubljenost na prvi pogled zapečati poljubac. "Dušo, nije me briga", kaže Jeff nakon što ga Kathy uvjerava da nije ukrala novac, spreman na to da ga nevolja potapša po ramenu i pripali mu posljednju cigaretu ako ta nevolja izgleda kao jedna od najfatalnijih fatalnih žena noira.

Jedno ubojstvo i nekoliko godina kasnije, u sadašnjosti gdje će naletjeti na svoju prošlost u tijelu Kathy, Jeff će i dalje biti fasciniran fatalnom smutljivicom "hladnom u predjelu srca" u koje voli zabiti nož, makar se vratila Sterlingu ("Ti si kao list koji vjetar nosi s jednog oluka na drugi") i on ex-detektivu daje novi zadatak, namještajući mu zamku s dvostrukom prijevarom i još jednom potencijalnom "femme fatale" u nastajanju (Rhonda Fleming kao Meta Carson).

Svjestan da je prošlost jednom zasvagda došla po njega, autodestruktivni Jeff srlja u mrak koji obavija njega i kadrove filma poput sjene kakvoj je nemoguće pobjeći u Tourneurovu noiru perfektno režiranom i oslikanom ugođajnom crno-bijelom fotografijom Nicholasa Musurace. Slika je u skladu s noir dijalozima Kathy i Jeffa poput "Ne želim umrijeti. Ni ja, dušo, ali ako treba, umrijet ću zadnji...", odnosno opisima fatalne žene ("Ne može biti tako zla. Nitko nije. Ona dođe najbliže tome.").

Redatelj i direktor fotografije majstori su svjetla i tame u mizansceni kao refleksiji nutrine likova, toliko da njihovi c/b kadrovi posjeduju fotografsku, čak i slikarsku kjaroskuro kvalitetu. Crne siluete muškaraca u balonerima igraju na zidovima, a dim cigareta kao da formira oblake iz kojih samo što ne potekne kiša umjesto mačo suza da oplakuje fatalistički kraj filma. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2024 11:19