“Mičite se s moga travnjaka”, zareži s puškom u ruci 78-godišnji Clint Eastwood u filmu “Gran Torino” (2008.). Nije nužno Eastwood trebao ponoviti “Rekao sam, mičite se s mog travnjaka” da to bude njegov novi “trade mark” šlagvort. “Get off my lawn” odmah je ušao u uho i postao “Do you feel lucky, punk?” ili “Go ahead, make my day” novomilenijskog Eastwooda, tj. pozne karijere hollywoodske ikone.
Slične riječi mogao bi izgovoriti i umirovljeni Dirty Harry da mu protuhe banu ispred kuće u gluho doba noći i počnu tlačiti nemoćne susjede, samo što bi potegnuo magnum kalibra.44 umjesto puške, također uz obećanje “Napravit ću ti rupu na licu i onda ću ući u kuću i zaspati kao beba” u slučaju da se ne maknu s travnjaka. No, u tome i jest kvaka.
Protagonist “Gran Torina” Walt Kowalski svojevrsni je Prljavi Harry u penziji iz nikad snimljenog šestog dijela legendarnog akcijskog serijala ili njegova varijacija.
Lako je zamisliti da je “Gran Torino” mogao biti naslovljen i “Dirty Harry VI” ili da bi se umirovljeni inspektor Callahan ponašao otprilike kao Kowalski, uključujući još jednu mačo izjavu: “Jeste ikada primijetili kako s vremena na vrijeme naiđete na nekoga s kime se ne biste smjeli zajebavati? E, pa to sam ja!”
Čini se kao da se Eastwood, inspiriran povratkom ikoničkih junaka Rockyja Balboe, Johna Ramba, Johna McClanea (“Umri muški 4.0”) i Indiane Jonesa, želio vratiti Prljavom Harryju ili vidjeti kako bi se lik poput Callahana (ako ne sam Callahan) ponašao u mirovini.
Jednako kao što je William Munny iz “Nepomirljivih” bio starija verzija Eastwoodovih likova iz (špageti) vesterna “Za šaku dolara” i “Dobar, loš, zao”, pa i “Odmetnika Joseyja Walesa” i “Blijedog jahača”, tako je Kowalski produžetak njegovih protagonista akcijskih filmova, s naglaskom na Dirty Harryja, ali i sličnih karaktera iz “Kordona” i “Guštera”, ako ne i “Na vatrenoj liniji”.
Konačno, Kowalski se rimuje s (Nick) Pulovski, prezimenom policajca poljskog podrijetla iz filma “The Rookie”. Ustvari, na novo gledanje “Gran Torina” u “Kinoteci” i kod kuće u razmaku od dva mjeseca, Kowalski djeluje kao sumacija gotovo svih Eastwoodovih likova, uključujući i one neakcijske iz “Savršenog svijeta”, “Djevojke od milijun dolara” ili “Neograničene moći”. Ne čudi da je “Gran Torino” 2008. bio najavljivan kao Eastwoodova oproštajna uloga, odnosno njegov oproštaj od glume.
Godinama kasnije, “Gran Torino” još uvijek tako i izgleda, neovisno o tome što je Eastwood u međuvremenu zakoračio još triput ispred kamere, najprije u sportskoj drami “Ponovno u igri”, a zatim i u “grantorinovskim” ostvarenjima “Mula” i “Cry Macho”. “Gran Torino” je grande Eastwood, testamentaran komad eastwoodovske (melo)drame, snimljen kao da može biti njegov posljednji film, računajući sentimentalnu “suze i katarza” završnicu velike emotivne težine.
Da li zbog toga ili ne, “Gran Torino” govori o životu i smrti, a ponajbolji je redateljev novomilenijski uradak iza “Mistične rijeke”, k tome definitivno najintimniji i najosobniji po pitanju tretmana okajanja, oprosta i iskupljenja grijeha zbog povijesti filmskog nasilja i otuđenosti od obitelji, provodnih motiva njegove karijere od devedesetih naovamo, kad je počeo dramski demitologizirati svoju stamenu, mačoidnu akcijsku personu.
Film se otvara sprovodom gđe Kowalski i lik mladog svećenika (Christopher Carley) ima istaknutu ulogu kao u “Million Dollar Baby” i važan je u Waltovoj karakternoj reformaciji, kao i mali “žuti” susjed Thao (Bee Vang) i njegova sestra Sue (Ahney Her) koje će protagonist štititi od lokalne bande.
“Nisam ništa znao o životu i smrti dok nisam bolje upoznao Walta”, reći će svećenik. Kowalski se nagledao smrti kao veteran Korejskog rata koji ima “krv na rukama”, on je “uprljan” i “ne prođe dan da ne misli na to”. “Kako je bilo ubiti čovjeka?” pita ga Thao koji će se zbližiti s Waltom nakon što na nagovor starijeg rođaka-bandita pokuša ukrasti njegov klasični “muscle car” Gran Torino iz 1972. godine.
“Ne želiš znati”, odgovara Walt, postupno shvaćajući da, ironično, ima više toga zajedničkoga sa “žutim” susjedima nego s vlastitom obitelji, otuđenim sinovima i unucima. “Bonding” nevoljkog junaka i mladića prilično je arhetipski (“Shane”, “Terminator 2”, “Tjelesna straža”...).
Međutim, Eastwood u filmu dojmljivo pokazuje metamorfozu glavnog lika od predrasudnog rasista do čovjeka koji jest izvan vremena, ali uspijeva prevladati predrasude sjedeći na trijemu i promatrajući promjene u kvartu i svijetu oko sebe. Izvan vremena je i “Gran Torino”. Eastwood je snimio staromodan film u punom smislu te riječi. Američki klasik.