Flashova kinoutrka je napokon počela nakon nekoliko odgoda i pitanje je može li DC-jev superheroj brži od brzine svjetlosti i zvuka nadtrčati supersonične kontroverzije koje ga prate u stopu poput sjene. Filmu "Flash" ("The Flash") ne ide u prilog problematično ponašanje talentiranog glumca Ezre Millera, kao ni DC-jevo naprasno resetiranje superjunačkog (multi)svemira, tj. superjunaka iz Lige pravde, uključujući uručen otkaz Supermanu osobno, Henryju Cavillu.
Međutim, odgovor bi trebao biti potvrdan nakon gledanja jednog od najvećih blockbustera ljeta u režiji Andyja Muschiettija, redatelja dosad specijaliziranog za horore "Mama" i "Ono". Priča prvog Flashovog samostalnog filma kao da reflektira stvarnost u vezi Millera i DC-ja, osovljena oko motiva spašavanja, iskupljenja, ispravljanja krivdi i resetiranja prošlosti.
Mladi glumac je toliko dobar u dvostrukoj ulozi Barryja Allena i munjevitog alter-ega da gledatelj brzo zaboravlja na sve negativno što je čitao o njemu, možda i zato što starija inačica lika shvaća da je ponašanje njegove mlađe verzije može biti naporno drugima i uči na svojim prošlim greškama.
S druge strane, DC je iznjedrio jedan od najambicioznijih i najemotivnijih superjunačkih blockbustera koji može razoružati fanove izazovnom pristupom konceptu multisvemira i paralelnih dimenzija, viđenom u (animiranim) filmovima "Spider-Man: Novi svijet", "Spider-Man: Put bez povratka", "Doktor Strange i multiverzumu ludila", "Sve u isto vrijeme" i "Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet".
Koncept iz pera scenaristice Christine Hodson ("Bumblebee", "Birds Of Prey") posut je fleševima briljantnosti u stilu "Povratka u budućnost", kao i sam film koji je imao potencijal biti i jedan od najboljih superherojskih spektakala. Za tu titulu "The Flash" je odveć narativno kaotičan i žanrovski disbalansiran, istovremeno okupirajući prostor filozofske SF akcije, drame i komedije s temom putovanja kroz vrijeme.
No, opet, u kaosu i disbalansu i jest kvaka priče, čime film na koncu i preslikava kaotičnost DC-ja i zbrkanost mladog superjunaka, smušenijeg od Spider-Mana. Barry je predstavljen kako uskače u odijelo Flasha i juri u akciju s Batmanom (podcijenjeni Ben Affleck kao, ponovimo, najstripovskija inkarnacija lika).
Brzi superheroj spašava bebe iz rušeće zgrade u atraktivnoj "super slow motion" sceni koja podsjeća na usporene pokrete "speedy" superjunaka Quicksilvera u blockbusteru "X-Men: Dani buduće prošlosti". Nije loše za "domara Lige pravde", kako Barry naziva samoga sebe.
Spomen Lige pravde ima smisla jer Wonder Woman (uvijek rado viđena Gal Gadot) dolijeće u pomoć Batmanu i Flashu. Akcija s primjesama humora brzo ustupa mjesto drami kad superbrzi Flash uđe u tzv. brzinsku silu i otkrije da se može vratiti kroz vrijeme.
Iako ga Bruce Wayne/Batman upozorava na posljedice poremećaja prostor-vremenskog kontinuuma, podcrtavajući da nas "ožiljci čine onakvima kakvi jesmo", Barry misli da može popraviti stvari i spasiti pokojnu majku (Maribel Verdu), ubijenu nakon što je poslala supruga (Ron Livingston) u dućan po konzervu pasiranih rajčica.
K tome, ispalo je da je Barryjevu mamu ubio upravo njegov otac, zbog čega se ovaj i nalazi u zatvoru. Kad Barry za mamu pokuša napraviti ono što je Superman u prvom filmu napravio za Lois Lane, on se nađe u paralelnoj 2013. godini, a usput i gubi moći koje dobiva njegova mlađa verzija iz alternativnog vremenskog slijeda (također Miller).
U toj paralelnoj stvarnosti Michael J. Fox nije glumio u "Back To The Future", nego prvopredviđeni Eric Stoltz, a ni Tom Cruise nije zvijezda "Top Guna". Povratkom u prošlost Barry nije samo uništio popkulturnu povijest i slomio univerzum. On je promijenio budućnost i prošlost, stvorio multisvemir, svijet bez "meta" ljudi (ili se tako barem isprve čini).
A vratio se baš u godinu DC-jeva "Čovjeka od čelika", kad je kriptonski general Zod (ovaj put jednodimenzionalni Michael Shannon) stigao na Zemlju u potrazi za Supermanom koji u ovom alternativnom vremenskom slijedu ne postoji da se bori s njim i spasi svijet. Srećom, postoji njegova rodica Kara Zor-El alias Supergirl (Sasha Calle), zatočena u sibirskom zatvoru, kao i Čovjek-šišmiš, ali ne Affleckov iz njegove stvarnosti, već onaj Michaela Keatona iz hitova "Batman" i "Batman se vraća".
Keaton se trijumfalno vraća ulozi Batmana i uskače pod kožu lika s lakoćom, kao da nije prošla 31 godina otkako je to zadnji put napravio. U jednu ruku "Flash" ispravlja povijest i daje Keatonu priliku da kompletira trilogiju i dobije svoj nikad snimljeni treći film o Čovjeku-šišmišu nakon što je serijal preuzeo Val Kilmer ("Batman zauvijek").
Afflecku je, pak, omogućio da se dostojno oprosti sa superjunakom, izgledajući još jednom kao preslikan iz stripa kad je u kostimu. Film koji se bavi vremenskim paradoksima, kauzalnim petljama itd. dozvoljava da se (oprez: slijede blagi "spoileri") u ulozi Waynea još jednom nađe i najmanje omiljeni Batman glumac, što je zgodna i pametna samoironija.
Općenito, "The Flash" pretresa povijest DC-ja i lista stripovsko-filmske slike pred očima gledatelja, prisjećajući se nakratko starih iteracija superheroja poput nezaboravnog Christophera Reevea i postavljajući "what if" pitanja, tipa kako bi izgledao Nicolas Cage kao Superman ako je u nekom paralelnom vremenu možda i postao Čovjek od čelika.
Naizgledni "fan service" ima dublje značenje i ustvari je preslik i emotivna okosnica samoga "Flasha" u kojem jedan ljudski zagrljaj ispada snažniji od svih blockbusterskih eksplozija dok se superjunak utrkuje s vremenom i vlastitim životom, pokušavajući spasiti mamu i svijet.