Dva su desetljeća prošla od odlaska Danila Bate Stojkovića, dobrog čovjeka i velikog glumca koji nas je svojom pojavom i mimikom tjerao u smijeh

Djetinjstvo je vrlo širok pojam, da, baš širok, jerbo u njemu nesudjeluje samo onaj naraštaj što se u njemu formira i formatira, nego i onaj koji s jedne strane odgaja i one u procesu odrastalačkog oblikovanja, podjednako kao i one što polako odlaze otkucavanjima cirkadijskih i bioloških satova.

Djetinjstvo nikome nije ekskluzivno pripadajuće, već ga konzumirat imaju i oni što su u njemu mladi, na jednak način poput onih što u njemu participiraju i kao mladci i kao starci. Djetinjstvo je prostor: i fizički i duhovni, s onom zajedničkošću što se emocijom zove. Djetinjstvo je, sad već stvar valja svesti na ono elementarno, raskrižje nalik na pijacu ili trg, na čaršiju ili avliju; susretište, na kojem se kao na gumnu ili pod lipom okuplja i sastaje i mlado i staro, i pametno i bedas...