Vitez koji spašava damu u nevolji, "damsel-in-distress", klasični je obrazac bajki i stereotip. Taj obrazac izvrće Netflixova fantazija "Dama" ("Damsel"). "Postoje mnoge priče o viteštvu u kojima herojski vitez spašava damu u nevolji. Ovo nije jedan od njih", naglašava film u startu.
U ovoj priči dama je sve popularnija Millie Bobby Brown, zvijezda Netflixove serije "Stranger Things" i filmova "Enola Holmes". Nevolja dolazi u obliku kompjuterski uvjerljivo generiranog zmaja s upečatljivim glasom Shohreh Aghdashloo. A viteza nigdje na vidiku. Samo princa, i to tek naizgled šarmantnog (Nick Robinson). Dama se mora spasiti sama.
Nešto slično vidjeli smo u Disneyjevoj "Princezi", doduše bez zmaja. "Damsel", dakle, nije tako originalan film, ali umije uvući gledatelja u priču započetu napadom zmaja na vitezove u pećini, nakon čega nam se predstavlja titularna dama, Elodie (Brown), kako cijepa drva kao Arnie na početku "Komandosa". Elodie će dobiti kraljičinu ponudu za vjenčanje s princom, a njezin otac, lord Bayford (Ray Winstone), želi da to prihvati jer njihova zemlja i narod loše stoje.
Dolaskom u kraljevstvo kraljice Isabelle (Robin Wright) sve se čini divno i krasno, iako se u Elodieinoj maćehi (Angela Bassett) s pravom budi neki crv sumnje. Nakon vjenčanja i zlokobne ceremonije pod maskama nedaleko otvora od pećine, koja sugerira neki folk horor u nastanku ("Čovjek od pruća", "Festival straha", "Gospodar kaosa"), ako već ne "Oči širom zatvorene", Elodie je bačena u pećinu kao žrtva za zmaja kako se zvijer ne bi okomila na kraljevstvo.
U tom trenutku "Dama" od bajke nalik "Pepeljugi" obećava postati svedeni "ženski" akcijski "survival" horor tipa "Prey", "Nitko te neće spasiti" ili "Špilja užasa" računajući pećinske katakombe, s daškom "Smaugove pustoši" u verbalnom nadmudrivanju Elodie i zmaja.
Međutim, inače talentirani redatelj Juan Carlos Fresnadillo ("28 tjedana kasnije") ograničen je limitima PG-13 predikata, tako da "Dama" nikad ne postaje istinski tenzičan i klaustrofobičan film strave, koliko god da se redatelj pridržava pravila da drži zmaja dugo u sjeni itd.
Tome sigurno kumuje i obilata uporaba generičkih računalnih efekata i tehnologije tzv. zelenog ekrana, umanjujući osjećaj stvarne opasnosti za Elodie i približavajući "Damsel" videoigri koju Fresnadillo emulira nižući prepreke za junakinju. Nađe se u filmu poneka zgodna subverzija, ne samo da radi herojsku transformaciju dame u nevolji nego i da Wright, princeza Buttercup iz "Princess Bride", glumi zlu kraljicu.
Vidljivo je i kako je Fresnadillo fan "Predatora" i "The Descenta" kad Elodie bude svedena na kombinaciju pećinske pražene i krvlju natopljene "finalne djevojke" iz slasher horora, uz dodatak nekih vlastitih "survival" ideja, recimo da dio vjenčanice/korzeta pretvara u oružje.
No, film se ne uspijeva uzdići iznad gledljivog i zaboravljivog, kamoli da dosegne mitsku razinu "Aliensa" ili "Opasnosti iz dubine", možda i zato što u posljednji čas odustaje od suprostavljanja dviju "ženki", Elodie i ženke zmaja, kako bi ispunila trendovske feminističke namete. Od suparništva do sestrinstva kratak je put u "Dami".