Blue Beetle se prvi put pojavio na stranicama stripa davne 1939., kao i Batman, godinu dana poslije Supermana i godinu-dvije prije Flasha, Wonder Woman i Aquamana. Buboliki superheroj nije nikad doživio masivnu popkulturnu fenomenologiju i fanovsku sljedbu spomenutih DC-jevih superjunaka, ali je stekao poklonike i potrajao u nadolazećim dekadama.
Početkom novog milenija, 2006., Blue Beetle je, u trećoj inkarnaciji lika, postao mladi Meksikanac Jaime Reyes, što je u skladu s, primjerice, tamnoputim Spider-Manom (Miles Morales) konkurentskog Marvela. Nakon što je Morales dobio zasad dva (animirana) filma, “Spider-Man: Novi svijet” i “Spider-Man: Putovanje kroz Spider-svijet”, došao je red i da se DC-jev Reyes preseli sa stripa na film u vrijeme kad Hollywood pazi na diverzitet i među superjunacima (“Black Panther”, “Eternals”, “Black Adam”).
S “Blue Beetle”, redatelja Angela Manuela Sota, DC je predstavio svog prvog latino superjunaka na filmu. “You’re a superhero, cabrón!”, usklikne Jaimeov stric Rudy (George Lopez) u filmu u kojem bijelci krivo izgovaraju junakovo ime da zvuči kao Jamie (“dž” umjesto “h”).
Cijeli “Blue Beetle” posvećen je Jaimeu kojeg prilično zaigrano glumi mlada zvijezda u usponu Xolo Maridueña, poznat publici po nastupu u hit-seriji “Cobra Kai”. Istina, spomen u filmu dobivaju i Superman i Flash i Batman, ali nitko od njih se ne pojavljuje na način da se forsira narativna i ina pripadnost ovog lika širem superherojskom (multi)svemiru, što je normativ Marvela, pa i DC-ja.
To je razmjerno osvježenje, naročito nakon ovoljetnog Flasha koji je bio udružen sa starim i novim Batmanom Michaela Keatona i Bena Afflecka. Međutim, potez je riskantan jer ako Flash u kombinaciji s Batmanom (i Supergirl) nije mogao postati megahit na kinoblagajnama, kao ni popularniji Shazam, kako će to poći za rukama i nogama manje prepoznatljivom Blue Beetleu, i to u razdoblju kad DC nervira fanove resetiranjem superherojskog svemira otkako su ga preuzeli James Gunn i Peter Safran.
Vjerojatno zato film izgleda kao spoj nekoliko uglavnom superiornijih superjunačkih blockbustera, crpeći inspiraciju od Iron Mana pa i RoboCopa (tehnološki napredno robotsko odijelo), Venoma (alienski parazitski simbiot koji upravlja tijelom čovjeka; ovdje skarabej zvan Khaji-Da), Spider-Mana (prisan odnos sa starijim članom obitelji) i Ant-Mana (superjunak doznaje da je već netko prije njega obnašao tu ulogu).
Superjunačka formulaičnost je preočita, ali “Blue Beetle” u “origin” priči superheroja pronalazi tračak iskrenosti, šarma i nevinosti da povremeno može razoružati ciničniju stariju publiku koja bi mogla opaziti kritiku američkog imperijalizma. S druge strane, mogao bi se uvući se u srce nekim mlađim gledateljima, najviše u scenama kad Jaime, nakon “light” verzije “cronebergovske” metamorfoze, leti unaoklo s raketama na leđima, prepolovljuje bus itd., a posebice ako im je ovo prvi superherojski akcijski film u životu.
Za mlađe gledatelje je “Blue Beetle” i napravljen, znatno šareniji spram DC-jevih mračnjaka i jednodimenzionalniji u podjeli likova. Jaime je dobar, kao i njegova (dis)funkcionalna obitelj, mama i tata (Elpidia Carrillo iz “Predatora”, Damián Alcázar), baka (Adriana Barraza; Babel”), mlađa sestra (Belissa Escobedo) i spomenuti stric.
Oskarovka Susan Sarandon glumi tipičnu negativku Victoriju Kord, “Cruellu Kardashian” koja planira kontrolirati budućnost kad pojedinačnom vojniku dade snagu legija zahvaljujući simbiotehnologiji, kao što je to dala pomoćniku Ignaciju Carapaxu (Raoul Max Trujillo; “Apocalypto”).
Protiv toga se buni njezina nećakinja Jenny (Bruna Marquezine), kćerka Teda Korda/prvog Blue Beetlea. Jenny će, dakako, postati romantični interes mladog Jaimea koji će s vremenom prihvatiti Blue Beetlea kao dio sebe i svog poslanja na ovom svijetu nakon što je svemirski skarabej odabrao upravo njega kao nositelja za simbiozu. “Svatko ima svrhu, ti još nisi našao svoju”, Jamieu pri početku priče kaže otac, zaslužan za šačicu neočekivano emotivnih scena.
Film posjeduje mrvu emocije i šteta da je rasipa na preforsiranu komiku za najširu publiku (“aktiviram prdac”) s akcentom na obiteljsku dinamiku (baka revolucionarka s laserskom strojnicom) prožetu nerijetko humorno napornim likovima i spominjanjem riječi “familija” možda čak i više u nego u “Fast&Furious”. Pa ipak, “Blue Beetle” ne zaslužuje da ga gledatelji tretiraju kao bubu na vjetrobranskom staklu tijekom vožnje na autoputu i upale brisače. Bubice u njegovoj glavi lakše se podnose od nedavnih Ant-Manovih.