Prolazi točno 15 godina otkako je Marvel Cinematic Universe (MCU) stupio na scenu početkom svibnja 2008. s kinopremijerom stripovskog superherojskog blockbustera "Iron Man". U tih 15 godina, od svibnja 2008. do svibnja 2023., studio Marvel producirao je čak 32 filma, uključujući i "Čuvare galaksije 3" koji upravo kreću u kina, te solidan broj serija.
Zarada od Marvelovih filmova procijenjena je na basnoslovnih 11,3 milijarde dolara samo u američkim kinima, ne računajući "Guardians Of The Galaxy 3". To su brojke koje postavljaju Marvel na tron najvećih filmskih franšiza u povijesti kinematografije, ne samo debelo ispred konkurentskog DC-ja, nego i "Ratova zvijezda", "Harryja Pottera", Bond-filmova, "Jurskih parkova", "Brzih i žestokih", "Transformersa", "Gospodara prstenova", "Pirata s Kariba", "Nemoguće misije"...
Hulk protiv Thora
Marvel je 2008. bio na pravome mjestu u pravo vrijeme. Superheroji su doživjeli golemi uzlet početkom novog milenija i preuzeli štafetu od akcijskih junaka, dominantnih u osamdesetima i devedesetima. "Blade", "X-Men" i, naročito, "Spider-Man" postali su veliki hitovi, kao i "Batman: Početak" koji je sprao gorki okus "Batmana i Robina" iz 1997. godine.
Bilo je jasno da su superjunaci i njihovi filmovi "in" kao nikad prije, odnosno da je superherojski blockbuster na putu da poleti visoko u stratosferu nakon što je sramežljivo lansiran u sedamdesetima ("Superman") i osamdesetima ("Batman"). Pa ipak, Marvel je prilično riskirao.
Za prvijenac je odabrao manje zvučnog superjunaka Iron Mana, prethodno nikad viđenog na filmu, a za glavnu ulogu angažirao Roberta Downeyja Jr-a, zvijezdu devedesetih ("Air America", "Chaplin", "Rođeni ubojice") i glumca koji se dugo vremena hrvao s ovisnošću da bi ostvario mali "comeback" 2007. ulogom u Fincherovu "Zodijaku". Rizik se isplatio: preporođeni Downey je udahnuo život željeznom Iron Manu u brzom, zabavnom pa i pametnom blockbusteru s pogođenim omjerom akcije i karakterizacije.
Iako "Iron Man 2" nije bio tako dobar, kao ni "Nevjerojatni Hulk", Marvel se zahuktao s predstavljanjem ostalih superheroja poput Thora (Chris Hemsworth) i Kapetana Amerike (Chris Evans), pripremajući teren za njihovo "all star" ujedinjenje u "Osvetnicima" s Hawkeyeom (Jeremy Renner) i Crnom udovicom (Scarlett Johansson) protiv intergalaktičke prijetnje kao kulminacijom tzv. "prve faze" filmova.
Fanovi stripova bili su raspamećeni (Hulk nakratko omjerava snage s Thorom) i Marvel je nastavio ispunjavati njihova nadanja, tj. graditi i širiti karakterno i narativno povezani superherojski multisvemir u idućim fazama. Tako, "faza 2" je predstavila Čuvare galaksije i Ant-Mana uz nastavke "Iron Mana (3)", "Thora", "Kapetana Amerike" i "Avengersa".
"Faza 3" je, pak, donijela solo avanture Doktora Strangea, Black Panthera i Kapetanice Marvel, a Marvelu se vratio i Spider-Man za prvi solo film u zajedničkoj produkciji tog studija i Sonyja. Prve tri "faze" doživjele su vrhunac s trećim i četvrtim dijelovima "Osvetnika" ("Rat beskonačnosti", "Završnica"). Teško je zaboraviti kolektivnu erupciju oduševljenja u kinu u sceni kad je Kapetan Amerika preuzeo Thorov čekić i njime počeo mlatiti supernegativca Thanosa.
Zatvaranje kruga
Bilo je to trijumfalno zatvaranje kruga, kraj jednog jedanaestogodišnjeg putovanja koje je u superjunačkom svijetu bilo ekvivalent "Odrastanja" Richarda Linklatera. Na Fejsu se naveliko "šerala" fotografija klinca koji je postao mladić od "Iron Mana" do "Avengers: Endgame". Mnoge generacije su rasle i odrasle s Marvelovim filmovima i likovima, novomilenijskim odgovorom na akcijske spektakle i junake osamdesetih i devedesetih, ujedinjene s velikim odmakom vremena u "Plaćenicima".
Ako su se Marvelovi dotadašnji superjunački blockbusteri mogli kuditi zbog neujednačene kvalitete i manjka subverzivnosti u usporedbi s akcijskim spektaklima jučerašnjice, neke je trebalo pohvaliti za poigravanje formulom i žanrovima koje su znali subvertirati. Primjerice, "Kapetan Amerika: Ratnik zime" koketirao je s akcijskim špijunskim trilerom, da su "Čuvari galaksije" bili "starwarovska" svemirska avantura s dosta humora i da je "Ant-Man" smanjio superjunačku akciju i približio je komediji, pa i autoparodiji.
Jednako tako, filmovi su imali ujednačenu karakternu i franšiznu promišljenost, prelomljenu upravo preko Iron Mana koji je prošao dalek put kao lik/superjunak od 2008. do 2019. i njegova žrtva za spas svijeta na kraju "Završnice" imala je emotivnu težinu i dala ljudskost nadljudskom spektaklu. Nečeg takvog nasušno nedostaje u "fazi 4", daleko najslabijoj dosad, pa i "5" ako je suditi po trećem "Ant-Manu" ("Kvantumanija").
Jedino je "Spider-Man: Put bez povratka" imao magiju i humanost najboljih Marvelovih uradaka iz prve tri faze koja se izgubila u mnoštvu superheroja (prednjače timska sparivanja u odnosu na individualni razvoj likova), spektaklu prevladavajućih računalnih efekata i preforsiranih franšiznih nastojanja, što je postao normativ u Hollywoodu u proteklih dekadu i pol. Za 15. rođendan poželimo Marvelu da povrati "magic/human touch".
Jer, većina MCU filmova od 2019. naovamo nema prijašnji magični, ljudski dodir i pati od manjka jasne vizije i viška formulaičnosti, najčešće nalikujući jedni drugima kao jaje jajetu. Tome kumuje i franšizacija, tj. hiperprodukcija otkako se MCU preselio i na male ekrane sa serijama kao što su "WandaVision", "The Falcon and The Winter Soldier", "Loki", "Hawkeye", te "Ms. Marvel" i "She-Hulk". Masivna mašinerija je preuzela primat u odnosu na tzv. ljudski faktor. Sa svakim novim MCU blockbusterom nekako se lakše složiti s izjavom Martina Scorsesea da Marvelovi filmovi nisu "cinema".