| Teatar je izmješten s pozornice na groblje, jednake predstave za svih nema, smrt je i sveprisutna i ne postoji, a sve nalikuje kvazi- spiritističkoj seansi |
| piše Vesna Pažin |
Ovogodišnji, upravo završeni 23. međunarodni festival novog kazališta imao je samo pet predstava, no nije zato bio ništa manje zahtjevan. Nakon što je prošle godine s ”američkim teatrom” unio značajnu dozu životnosti i humora, a povremeno čak i zanosa i optimizma, Eurokaz kao da se u “kriznoj” 2009. osjetio krivim te se na brzinu, pravovjerno, pokajao i vratio teškoj temi odnosa teatra i smrti.
Kolektivno sjećanje
Iako od organizatora označena kao izdvojena, i prva predstava “Sedam dasaka varke” Auréliena Boryja uklopila se u tu t...
