Zapravo mi se to u Splitu već godinama nije dogodilo: da sjednem u kafić, naručim kratki espresso i onda ga čekam brat - bratu pola sata. Moji sugrađani su u minulih dvadesetak godina štošta pozaboravljali - u paketu s ugašenim industrijskim postrojenjima nestala su i mnoga specijalistička zanimanja i vještine – ali su barem u ugostiteljstvu, na radost ministra Branka Grčića, izbrusili neka znanja i tehnike.
I najgorem konobaru jasno je, recimo, da mušterija koja naruči nekoliko vrućih kapljica “krmeljuše” ne namjerava provesti cijelo jutro na terasi kafića te da ga valja poslužiti što prije, da u hipu posrče svoju kavicu i oslobodi stol za neko veće i žednije društvo.
Taj jednostavni poučak bio je, pretpostavljam, poznat i gospodinu na čiju sam podvorbu...
I najgorem konobaru jasno je, recimo, da mušterija koja naruči nekoliko vrućih kapljica “krmeljuše” ne namjerava provesti cijelo jutro na terasi kafića te da ga valja poslužiti što prije, da u hipu posrče svoju kavicu i oslobodi stol za neko veće i žednije društvo.
Taj jednostavni poučak bio je, pretpostavljam, poznat i gospodinu na čiju sam podvorbu...
