Emilija Čavara iz Klisa na svojoj će kući instalirati mini solarnu elektranu. Za sufinanciranje ove investicije natjecala se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje je dobila 20 tisuća kuna nepovratnih sredstava, dok ukupna investicija u njezinu primjeru iznosi 55 tisuća kuna.
Nakon što instalira solarne ćelije i popratnu opremu, imat će dovoljno električne energije za svoje potrebe i nada se da će investiciju isplatiti za nekih pet-šest godina. S HEP-om će sklopiti poseban ugovor i dobit će dvosmjerno brojilo, koje će očitavati koliko je njezina mini solarna elektrana isporučila struje u elektromrežu, a koliko je struje njezino kućanstvo povuklo i potrošilo iz mreže.
- Iz HEP-ove mreže ja ću uzimati koliko mi treba. Prema postojećim izračunima, moja solarna elektrana mogla bi proizvesti 5500 KW energije, a ako potrošnja moga kućanstva bude veća, razliku ću nadoplaćivati - pojasnila je Emilija.
S obzirom na velik broj sunčanih dana, Dalmacija je idealna za instaliranje solarnih elektrana, no osnovni uvjet da bi se netko upustio u ovu investiciju je legalan objekt. Dakle, za postavljanje solarnih panela dolaze u obzir samo zgrade koje imaju građevinsku i uporabnu dozvolu.
Kako ocjenjuje trenutačnu situaciju u korištenju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj - pitali smo Aljošu Pleića, direktora "Acciona Energije" za Hrvatsku i predsjednika Nadzornog odbora "Obnovljivih izvora energije Hrvatske" (OIEH).
- Prema EU statistikama, Hrvatska je već danas u vrhu europskih država prema udjelu obnovljivih izvora energije (OIE) te je prešla 28 posto. Zacrtani cilj do 2020. bio je 20 posto. No, tome ne bismo trebali aplaudirati. Na tu se poziciju nismo popeli jer smo bili napredni i uspješni u implementaciji novih čistih tehnologija, već zahvaljujući statističkom uračunavanju korištenja biomase (ogrjevnog drva) za grijanje i kuhanje u kućanstvima i velikom broju starih hidroelektrana – prve tehnologije koja nam je donijela tako visok udio OIE. Značenje koje je nekada u Hrvatskoj imala hidroenergija, danas imaju energija Sunca, vjetra, geotermalna energija, biomasa, bioplin, a i nove strategije za vodik otvaraju put zelenom vodiku u budućnosti. Ažurirali smo ciljeve koji sada iznose 36,6 posto udjela u bruto neposrednoj potrošnji do 2030. (NECP), koji bi se trebali ostvariti kroz nove investicije u OIE. Velik interes i velik broj projekata koji su u fazi razvoja pokazuju da imamo dovoljno potencijala za ispunjavanje zacrtanog cilja. Međutim, da bi se novi ciljevi ostvarili i implementirale nove tehnologije, prvenstveno nam je potreban stabilan i konzistentan pravni okvir, nešto što u prethodnom desetljeću nismo imali. Uz to, otvorile su se i velike mogućnosti da se kroz EU fondove alocira velik dio sredstava za modernizaciju stare elektroenergetske mreže kako bi mogla primiti što više varijabilnih izvora te generalno za oporavak od pandemije koronavirusa s naglaskom na ulaganja u zeleno gospodarstvo. Ako ćemo svemu tome pristupati pametno i strateški, vjerujem da ćemo ubrzati korištenje čiste energije i čak premašiti zadane ciljeve - kazao je Pleić.
Maja Pokrovac, direktorica OIEH, smatra da u korištenju obnovljivih izvora energije nismo loši, ali nismo ni dobri koliko bismo mogli biti.
- I dalje smo najbolji u proizvodnji energije iz hidroelektrana, dobro stojimo i u proizvodnji energije vjetra, raste i solar, iako smo na začelju Europe po solarnim elektranama, no izgradili smo samo jednu geotermalnu elektranu iako ležimo na jednom od plodnijih područja za iskorištavanje geotermalne energije, a ni po pitanju bioplina, korištenja OIE u prometnom sektoru ili u simbiozi s poljoprivredom ne stojimo najbolje. Sve je to još daleko od punog potencijala koji imamo. Moramo se ubrzati! Hrvatska ima ambiciozne ciljeve u OIE, ako gledamo u kontekstu cijele Europe, no još uvijek nema dovoljno pojednostavljen administrativni proces razvoja projekata. Ishođenje svih potrebnih dozvola dugotrajan je i kompleksan postupak koji traje godinama. Ništa drugačije nije ni u okruženju, mnoge zemlje EU-a bore se s istim problemima. Zato, ako želimo ostvariti zadane ciljeve, administrativni procesi moraju se ubrzati. No, optimistično gledamo na budućnost jer vidimo kako se dosadašnja slika obnovljivih izvora u Hrvatskoj stubokom mijenja. Teme kao što su strateško planiranje u energetici, energetska učinkovitost, e-mobilnost i klimatske promjene dospjele su u fokus javnosti, pa i političkog vodstva. Tome u prilog, među ostalim, govori napredak u zakonodavnom okviru u posljednje tri godine, čiji je izostanak bio glavna boljka zbog koje su OIE projekti zastali u razvoju. Napravljena je podloga u strateškim energetskim dokumentima, uvođenjem premijskog modela poticanja OIE pokrenuta je tranzicija prema tržišnom modelu, a trenutačno je u saborskoj proceduri i novi paket zakona vezan za energetiku koji će postaviti jasnija pravila igre za sve dionike tržišta obnovljive energije. Do kraja godine dobit ćemo dva ključna zakona: Zakon o tržištu električne energije (ZOTEE) i Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (ZOIEVUK) od kojih se očekuju značajne promjene. Primjerice, jednoznačnost u razvoju projekata solara i vjetroelektrana na određenom prostoru: energetsko odobrenje koje će definirati tu jednoznačnost dobivat će se na javnom natječaju i dodjeljivati najpovoljnijem ponuđaču koji s njim stječe pravo rješavanja imovinskopravnih odnosa. Time će se riješiti preklapanje projekata na istom prostoru koje se dosad nerijetko događalo. Uvode se i noviteti kao što su aktivni kupac, energetska zajednica građana s ciljem omogućavanja svim krajnjim kupcima da izravno sudjeluju u proizvodnji, potrošnji ili dijeljenju električne energije. Uvode se i nove energetske djelatnosti kao što su agregiranje, skladištenje energije, operator zatvorenog distribucijskog sustava, kao i elektromobilnost kao značajan element tranzicije. Novi zakonodavni okvir je pozitivan pomak u promjeni uloga u elektroenergetskom sustavu jer će i građani imati prilike aktivno sudjelovati budući da se stvaraju uvjeti za rast solarne proizvodnje na obiteljskim kućama, ali i na višestambenim zgradama - pojašnjava Pokrovac.
Dotaknuli smo se i premijskog modela, odnosno njegova utjecaja na razvoj novih projekata u sklopu obnovljivih izvora energije.
- Premijski model zapravo predstavlja tranziciju prema tržišnom modelu i to iz poticajnog feed-in sustava kakav je bio svugdje u svijetu, a koji je u Hrvatskoj zakonski ukinut početkom 2016. kada su uvedeni novi EU programi i mjere poticanja. S financijskog aspekta, aspekta održivosti projekta, samog razvoja tržišta OIE, on svakako ima značajan utjecaj. Premijski model omogućuje da se projekti financiraju, izgrade i prodaju energiju na tržištu, a država njime daje nužnu sigurnost investitorima u slučaju da dođe do većih poremećaja na tržištu električne energije. Orijentiran je na kvalitetu projekata jer će oni koji ponude bolje uvjete pobijediti na natječaju pa tako osigurati i energiju po boljim uvjetima. Oni koji ne dobiju na natječaju, moraju dodatno usavršiti svoj projekt kako bi u idućem krugu bili konkurentniji. OIE projekti potiču se dodjelom 12-godišnjih ugovora najpovoljnijim ponuditeljima putem javnih natječaja. Projekti do uključivo 500 kW natječu se za zajamčenu otkupnu cijenu, a veći projekti za tržišnu premiju. Prvi natječaj za manje projekte održan je tek 2020., kad su bili spremni svi potrebni podzakonski akti, a uskoro očekujemo i drugi natječaj za velike projekte - ističe Pleić.
- Premijski sustav poticanja OIE otvorio je drugu fazu tranzicije i novi investicijski ciklus te je njime napravljen važan korak prema razvoju OIE projekata isključivo na tržišnim osnovama. Već samo po tome možemo konstatirati da je njegov utjecaj jako velik. Upravo su novi sustav poticanja i ambiciozni OIE ciljevi potaknuli veliko zanimanje lokalnih i stranih investitora za razvoj OIE projekata pa tako trenutačno imamo više od 10 GW projekata koji su kandidati za priključenje na prijenosnu mrežu, većinom sunčane FN elektrane, vjetroelektrane i hibridne elektrane. OIEH gotovo na tjednoj bazi dobiva upite domaćih i stranih investitora koji iskazuju interes za ulaganja u Hrvatskoj. Osim što ih zanima proces administrativnog razvoja OIE projekata, nerijetko su im pitanja usmjerena i na premijski model, budući da im je upravo premija garancija bankabilnosti projekata. Neposredno, uređenim tržištem i jačim razvojem OIE projekata, koristi ne osjećaju samo investitori, već i lokalne zajednice, kao jedni od ključnih dionika. I to višestruke koristi: nije im samo cilj naplatiti komunalnu naknadu, ona je čak i manji dio pozitivnog efekta iako su OIE projekti na račun komunalne naknade uplaćivali od nekoliko stotina tisuća kuna pa do više od milijun kuna. Tu su i energetska renta koju plaća svaki projekt, ali i nova radna mjesta. A svako novo radno mjesto je važno i vrijedno. Svaka fizička osoba, poslovni subjekt, ali i društvo u cjelini, imaju koristi od ulaganja u OIE - naglašava Pokrovac.
Korona-kriza značajno je utjecala na projekte obnovljivih izvora energije.
- Unatoč općem trendu rasta OIE u Hrvatskoj, EU-u i šire, razdoblje pandemije bilo je nepovoljno za njihov razvoj i mnogi su projekti zastali. Zbog ograničenja mobilnosti tijekom lockdowna nisu se mogli realizirati kako je bilo planirano. No, čak i u tim izvanrednim okolnostima, zahvaljujući velikom znanju i prilagodbi novonastalim okolnostima, završeno je više od 400 MW projekata vjetroenergije i 300-njak MW solarnih projekata. Ono što je važno za zemlje koje imaju kapacitete za OIE, a to su uglavnom zemlje mediteranskog područja s dobrom insolacijom i vjetrom, pri čemu Hrvatska ima i velike resurse geotermala, bioplina i biomase, jest to što je za vrijeme lockdowna politika shvatila da se zemlja može i mora osloniti na vlastite snage. To je, među ostalim, i domaća proizvodnja energije iz obnovljivih izvora - drži Maja Pokrovac.
Stručnjaci u području obnovljivih izvora energije drže da je svijetla budućnost fotonaponskih elektrana u Hrvatskoj.
- Ako gledamo strukturu naše potrošnje - turistička smo zemlja, a turizam najviše troši po danu - Hrvatska ima najbolju sinergiju sa sunčevom energijom. To je naša budućnost, i to isplativa solarna budućnost. Primjetno je kako benefite ugradnje FN elektrana prepoznaje sve više građana i kompanija te intenzivnije kreću u tom smjeru. Solarna energija danas je najpovoljnija na tržištu, cijena joj i dalje pada. Investicija u solarnu energiju isplati se bez obzira na dostupnost poticaja, a s razvojem tehnologije i većom potražnjom isplativost investicija u solarnu energiju samo će nastaviti rasti - pojašnjava Pleić.
- Novi cilj za 2021. je 134 MW, a u godinama nakon samo se povećava. Ako otvorimo sve fronte na kojima možemo iskoristiti potencijale Sunca, od krovova na kućanstvima, zgradama i otocima do solara koji funkcioniraju u simbiozi s poljoprivredom, ako ojačamo primjenu solara u gospodarstvu, industriji i poduzetništvu, sigurna sam da možemo debelo premašiti ciljeve. Naravno, pod uvjetom da se svima olakša pristup komercijalizaciji solarnih potencijala. Drago nam je vidjeti da su to hrvatski otoci prepoznali, izrađene su strategije za prelazak na čistu energiju za cresko-lošinjski arhipelag, Hvar, Brač i Korčulu, osnivaju se i energetske zadruge kako bi se olakšali realizacija i financiranje projekata - zaključuje Pokrovac.