Potvrdio im je reference i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, spomenuvši da će trio imenovati za svoje nove neformalne suradnike iliti 'Vijeće mudraca'.
Jasno je njima zašto je u Hrvatskoj 400 tisuća turista a u Dubrovniku tek četiri. Prometna izoliranost – stara dubrovačka boljka tek sada pokazuje svoju punu snagu. Nema aviona, brodova, a 'granica u Neumu funkcionira u vakuumu na granici otvaranja i zatvaranja'. U mišolovci smo u kojoj nema puno izbora, kaže nam simpatični trojac sa zajedničkih 150 godina radnog iskustva u turizmu.
Dubrovnik se našao na repu
- Predložio sam da se ide na državne kompanije, pritiskom države na Croatia Airlines za što povoljnije uvjete letova prema Dubrovniku bez rizika touroperatora koji preuzima država. Autoput u državnom vlasništvu isto treba dati posebne popuste prema Dubrovniku. S obzirom da u EU nema popusta, postoji mogućnost da cijena autoputa od Zagreba do Dubrovnika bude jednaka onoj od Zagreba do Zadra, automatski nije popust ali je cijena kakvu si je ti kao vlasnik odredio – smatra Jerković. Jadrolinija bi mogla pomoći uvođenjem stalne brodske pruge između Pule i Dubrovnika sa stajanjima u Lošinju, Zadru, Splitu...
- To je ustvari kopija norveškog Hurtigrutena, linije po norveškim fjordovima koja je i linija za domaće stanovništvo i trajekt i linija za turiste. U ovim teškim vremenima postoji država da skače upomoć. Dubrovnik se našao na repu, u specifičnoj situaciji u kojoj se do njega ne može doć – ističe gospar Neven, jedan od trojice turističkih mudraca.
- Gradonačelnik je reagirao odma' jer on je 15 godina radio u turizmu pa razumije problem. Pokušavalo se ono što se može napravit. U Zagrebu je tražio da nam daju gratis autoput ili barem pola, da se ne plaća 800 kuna i više jer to je dodatni trošak turistima za doć' u Dubrovnik. Tražili su dodatne solde da bi pomogli aviokompanija, od toga nema ništa – dodaje Žaja, inače gradonačelnikov savjetnik za turizam.
Sezona 2019. je bila 'top of the top', dođe virus strmoglavilo se sve, reći će Đuro Market kojem je u startu bilo jasno da je cijela sezona u pitanju.
- U takvoj situaciji grad, gospodarska komora, jedna pa druga turistička zajednica, pa razne agencije, ma koje sve institucije nemamo, trebali su krenuti snažno u klasičnu promidžbu. Mislim da se tu malo zašijalo, i još uvijek se nijesmo zalaufali. Ne znam što čekamo. Jer bit će turizma koliko-toliko, nemojmo uvijek računat' na obilato – savjetuje Market za Dubrovnik, isključivo turistički grad koji je prije rata imao 15 posto stanovnika zaposlenih u proizvodnji, danas toga nema. Jesmo li mogli više?
Znate đe smo – niđe!
- Nismo. Da sam gradonačelnik ili na bilo kojoj funkciji koja može nešto odlučivati ne znam što bi učinio jer pred nama je nerješiva jednadžba sa sto nepoznanica. Nitko ne zna reći kad će se ovo završiti. Kad riješite dio problema, lako je povući poteze, ali sad da ga potegnete ne znate što bi potegli a da ne pogriješite. Da dovučete tri aviona i da se pola aviona zarazi koronom, vi ste krivi. Vrlo su rizični potezi, a neće ni avio ni putničke agencije riskirati. Puno toga se nabacuje na naše turističke zajednice ali nije se moglo, vjerujte. Uostalom, čime će se raditi promocije kad para nema – pita se Jerković, a Žaja nastavlja:
- Niko se nije pit'o zašto zimi u dobrim godinama Istra radi. Jer je blizu, Trst – Poreč je 40 minuta. Pođe iz Trsta na večeru u Poreč pa ako se napije ostane prespavat u hotelu. Kako će taj iz Trsta doć u Dubrovnik na večeru? Nema šanse! Znate đe smo – niđe! Odsječeni. Gubite dva dana da bi dva dana bili u Dubrovniku. Turistu je to neprihvatljivo.
Đura Marketa pak ljuti kad za Dubrovnik kažu da je slijepo crijevo ili onu 'što južnije, to tužnije'. Dubrovnik je aviodestinacija a 'Istra i Kvarner su u prednosti zbog blizine Austrije, Njemačke, Švicarske... pa Česi su im došli vlakom'. Unatoč koroni, optimizam ovog vedrog Dubrovčanina nikad ne napušta. Pa poznato je, jesi li loše volje svrni na Stradun, srest ćeš Đura čiji sveprisutan osmijeh vraća pozitivu.
- Ove godine će bit tanko ali ima Dubrovnik tri, četiri pet godina iza sebe, alooo kakvih godina. Neko je rek'o malo u šali malo u zbilji 'ne da se zarađivalo gospar Đuro, nego se zgrtalo' i ima tu istine. 24 tisuće apartmanskih kreveta, zarada je bila obilata, a restorani, kafići, sladoledarnice, suvenirnice, autobuseri, vodiči... Privatni bankovni računi jako dobro stoje. A đe su soldi u bječvama, štramcima, škafetinima! Čitam neki dan Hrvati u bankama imaju 300 milijardi ušteđevine, a pretpostavka je ljudi od struke više od dvije milijarde eura su u bječvama. Još jedna zapanjujuća i divna stvar u RH, 90 posto ljudi ima vlastiti krov nad glavom. Dobro, to je ipak većim dijelom zasluga one Jozove države, nećemo se zafrkavat... – kroz osmijeh će i još dodaje kako se sa zalihama može preživjet ovu godinu. Pandemija je došla u trenutku kada su se mnogi zaletili u kredite, lizinge jer što se dogodilo 'imam četiri apartmana hoću još četiri za sljedeću sezonu'. Jesmo li i zbog toga u banani jer mnogi su htjeli još ulažući u nove kvadrate, otvarajući nove objekte...
Od pučke kuhinje do jastoga
- Brzo smo se najeli. Sa pučkih kuhinja naglo smo došli do stola punog jastoga i digli nos. Zaboravili smo da smo do jučer bili na Caritasu i pučkim kuhinjama. I ovo će proći i opet ćemo mi dignut nos. Dabogda čim prije. Međutim, moramo biti svjesni da su se u životu problemi uvijek ponavljali ciklički u varijacijama i da ih treba očekivati i ubuduće – upozorava Jerković. Hvali potez Dubrovnika oko repatrijacije pomoraca s brodova i što sada stoji, i stat će devet mjeseci, kruzer u Gružu.
- Međunarodne konvencije nas obvezuju pomagati pomorcima i brodovima u nevolji, to je dugoročno dobar kapital da s tim brodarima nastavimo ubuduće dobro raditi jer smo se u zlu pokazali dobri domaćini. Masa luka u svijetu ih je odbila primiti. Pokazali smo da nismo samo trgovci nego partneri tim kompanijama. Treba nastaviti biti pravi domaćin, ne da nam netko smeta jer od toga živimo – poručuje ovaj hvaljeni turistički stručnjak.
A smetalo nam je, slažu se naši 'turistički mudraci'. Da smetalo, gadilo, 'uzoholili smo se pa nismo mogli gledati turiste, autobuse, brodove'. Treb'o nam je jedan mali šamar, reći će Žaja, ali doš'o je ogromni, ni'ko takvoga nije očekiv'o.
- Prije korone smo se spremali i za bolju protočnost prometa, obučavali prometne redare, pripremali se za sezonske gužve. Sad je došlo 's neba pa u rebra'. A neće ni dogodine bit ono što je bilo – smatra Žaja, dok Market sljedeću godinu naziva rekuperavajućom.
- Daj Bože da imamo opet rekordne rezultate, ali kako, na reguliran način. Mora se reć' da je Grad na čelu s Frankovićem poduzeo dosta toga. Putem 'Respect the City' bilo se dosta uštimalo, uljudilo i prilagodilo tom famoznom pojmu održivosti. Naši ljudi znaju reć masovni turizam, ne priznam taj termin, zašto bi tako nazvali velik broj gostiju. Pa dobro nam došli gosti! – poručuje uz osmijeh Market.
Jesmo li dovoljno brzo reagirali snižavanjem cijena, naši sugovornici će se složiti kako u tome nije problem. Ionako tržište diktira cijene i one idu dole. Naš je problem kako gostu osigurati dolazak u Dubrovnik i da ga taj put ne košta puno. Istra ima rezultate jer ima kampove, jeftiniji smještaj, hoteli isto nisu dobro popunjeni. Razlika je u tome što smo mi više industrija koja je bazirana na hotelima, avionima, čarterima, znači skupinama ljudi što je u ovom vremenu rizično, a dok su u Istri individualci, dolaze svoji automobilima idu u kampove, obnovljena domaćinstva u unutrašnjosti, privatni smještaj.
Kad imaš svega, onda ti sve smeta!
Jerković će kako Dubrovnik ima visoko sofisticirani turizam koji je kompleksnijii i daleko teže rješiv. 'Lako se hvalit' brojkama kad si na uru, dvije od velikih gradova, ali pokrenuti naš mehanizam koji je pun sitnih detalja nije to lako'.
Kad se turizam počne vraćati, a bilo to iduće sezone, hoćemo li ponovno grabiti šakom i kapom ili ćemo pametnije, organiziranije, umjerenije?
-Postavit ćemo se kao i svaki put. Brodove ćemo dočekivati s glazbom a završavati s porugama i povikama na njih da nam smetaju, dok se opet ne tresne. Bit ćemo u početku lijepi, fini i dragi dok se ne napapamo i napunimo para, a onda će nam svi počet smetat' – smatra Jerković.
Dakle, opametili se nismo u koroni?
- Niti ćemo se ikad opametit. To je u našem mentalitetu. Kad imaš svega, onda ti sve smeta. Kad nemaš, onda bi sve to vratio nase. Između sadašnje situacije - trave koja niče na Stradunu i gužve na Stradunu, manje zlo je gužva jer bar ostaje lova pa možemo graditi igrališta, škole, asfaltirati ceste.
I počupat' travu?
- Sad je možemo samo pasti i ništa više – kroz šalu će Jerković pa ipak umirujuće zaključuje kako je daleko veći gubitak jednog Boeinga i Airbusa nego cijelog hrvatskog turizma.
Trojac bogat turističkim iskustvom htjeli smo fotografirati baš na Stradunu, s travom ili bez, ali nije nam pošlo za rukom jer nisu svi baš toliko mobilni. 'Doć' ću tamo đe mogu s motorinom' rekao bi Žaja. Poslušali smo, kako ne bismo. I okupili smo našu elitu u poslovnom dijelu grada, kako i priliči. Okupili i slikali. No, vratimo se mi još pokojoj mudroj. Zabrinjava trolist posebno kako ćemo se nositi s posljedicama kada se turizam opet probudi. Javit će se puno problema na koje sada nitko ne misli. Primjerice, Lučka uprava Dubrovnik prošle godine je izdala dvije tisuće propusnica za ulazak u međunarodni dio luke za direktan rad s kruzerima. Sada su te dvije tisuće nezaposlene, a kruzeri su totalno stali.
- Samo jedan Carnival ima 150 tisuća pomoraca i još uvijek ih tramakavaju po svijetu pa vraćaju doma. Da bi se taj mehanizam pokrenuo trebat će dugo vrijeme. Puno je pilota izgubilo licence jer ne leti. Danas ćete u Dubrovniku imati problem vozača autobusa. Masa njih je otišla u Njemačku. Čeka nas vrlo ružna jesen. Puno mlade čeljadi neće moć zbog financijske situacije preživit i morat će ići vani. A ići će svi oni kvalificirani koji će nama danas, sutra trebati da pokrenemo naš stroj – kaže Jerković koji bi, da je mlad i sam otišao.
- Bit će besparica, preživjet ćemo mi, ali tko će nastaviti raditi kada se sve normalizira – pitanjem zaključuju ćakulu naši 'turistički mudraci'.
Od Zadra dole svi jauču
Korona je došla na ono što smo još od preklani potezali – gužve, loš servis, cijene... sve negativno.
- Proć će dobro Istra, Kvarner i do Zadra, gdje se može vozit. Pa i Split jauče, otoci, a mi pogotovo – kaže Filip Marinko Žaja, a problem udaljenosti Dubrovnika predočava primjerom:
- Kako kupuješ uje kad je po nižoj cijeni tako kupuješ i odmor. Bila akcija, neakcija, reakcija, ali kad ne možeš doć do Lidla može ti dat i đabe što ćeš. Od Poreča šest sati do Munchena, a mi smo na 12, što reć više. Gosti stoje u prosjeku tri dana. Treba jedan dan vozit, jedan za vratit se nase, to je preko mjere za odmorit se. To i košta; gorivo, morate jesti putem, platit autoput. To je najveće zlo trenutno za nas.
Lako je bit heroj kad drugi plaća
Neven Jerković prisjeća se iskustva iz 1994. godine kada je doveo prvi čarter sa turistima u Dubrovnik nakon Domovinskog rata. Tada je, priča nam, i Lovro Misir doveo prvi brod na kružnim putovanjima. To su stvari koje su vratile polako turizam ali korak po korak.
- Ali iza svega toga je stala država, državna kompanija uz nalog Vlade RH letila je bez obzira na stanje prodaje. Rizik posla ne može preuzeti turoperator koji radi za profit nego onaj kojemu je u interesu da se to učini. Tadašnji premijer Valentić osobno mi je rekao 'Nevene, vozi jer više vrijedi jedan gost koji dođe u Dubrovnik za vjeru u povratak života nego sve pare ovoga svijeta' – kaže Jerković pa kroz osmijeh nastavlja:
- Ja ispao heroj koji je prvi doveo čarter gosta nakon rata. Lako ti je bit heroj kad ti drugi plaća.
Šalu na stranu, takvih heroja bi nam itekako trebalo. A ima li ih?
- Nekada se gledalo da čovjek malo negdje nešto i zna. Kad imaš zrno znanja, pa te netko još nauči, nešto možeš i učinit. Danas je puno ljudi na položajima, k'o da ne znaju svoj poso radit. Toga se najviše bojim.
Lova do krova
- Falit će nama kruzeri. Nije promet od njih zanemariv, pa vezovi, pa smeće, pa kazini, pa snabdijevanje, gorivo... a još ostave 50 eura u gradu, ali je to mala lova. Milijun kruzer gostiju smo imali nase par godina, pa pomnoži. Lova do krova – kaže Đuro Market i pojašnjava 'iako neljudska osobina, ljudski je težiti tome'.