Ako mislite, dok ovih vrućih dana stavljate led u piće ili uzimate hladnu vodu iz frižidera da su stari Dubrovčani ‘skapavali‘ ljeti, varate se. Još u 17. stoljeću, posebice za vrijeme velikih vrućina, imali su organiziranu dostavu leda u Grad. Led se, naime, vadio iz ledenica u Konavoskim brdima, Velike i Male ledenice, te se konjima ili brodom iz Cavtata navečer dopremao u Porat, a potom u butigu leda koja se tada nalazila u Ulici od leda. Ljeti bi se u Gradu dnevno trošilo i do 300 kilograma, no led je tada bio luksuz, pa se njime ponajprije osvježavalo dubrovačko plemstvo. Da je posao sa ledom bio unosan, govore i arhivski podaci o organiziranom sustavu prikupljanja, čuvanja i transporta leda iz Konavala, a često je bio i meta pljačkaša. A kada su zime bile blage, pa u Konavoskim brdima ne bi napadalo dovoljno snijega, Dubrovčani su led kupovali od svojih susjeda, Hercegovaca koji su ih nekad znali prevariti pa im umjesto leda ‘uvaliti‘ grad. Obzirom na toliki napor, organizaciju ali i utrošeni novac za nabavku leda, ne treba čuditi da se pazilo na svaku kockicu. O brizi kako se troši led u Dubrovačkoj Republici možda najbolje govori kantiflora, preteča današnje termosice. Naime u sredini staklene boce nalazila se također staklena cijev u koju bi se stavio led koji je održavao hladom tekućinu u boci. A da bi piće bilo što dulje hladno, boca je bila presvučena izolacijom – plutom.
Promo