Jadranka Bagarić održala je u Znanstvenoj knjižnici predavanje o životu i djelu Đura Ferića (5. VI. 1739. - 13. III. 1820.) i to povodom 200. obljetnice smrti ovog dubrovačkog latinista.
Bagarić je na početku kazala kako latinski uopće nije 'mrtav jezik' kako se to tako često kaže te je apelirala da se latinskom, ali i grčkom jeziku posveti više prostora kako bi se učenicima omogućilo dodatno učenje latinskog. Okupljene je pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž napomenuvši još jedanput kako se zbog preventivne mjere opreza oko novonastale situacije s koronavirusom do daljnjega odgađaju sva događanja u organizaciji Dubrovačkih knjižnica.
- Đuro Ferić nije bio tako plodan pjesnik kao Rajmund Kunić, ali je - u svakom slučaju - sve ono što je radio, vrlo vrijedno. Pisao je uglavnom na latinskom, osim što je neke svoje priče i pjesme prepjevao na hrvatski. Imao je velike simpatije za sve one koji su pisali tada hrvatskim koji se tada zvao „ilirski“ i u svojemu je domu organizirao čak prepisivanja tih djela, angažirao bi ljude koji bi onda prepisivali da bi se to sačuvalo od zaborava. Bio je vrlo aktivan i uporan, njegov biograf Tomo Krša kaže da je bio vrlo radišan, marljiv, ali i da je poprilično bio prgav. Nije mu se baš moglo naređivati što njemu nije bilo u interesu pa mi je kolega Relja Seferović iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku našao vrlo zgodnu bilješku u kojoj tajnik kapitola njemu priopćava odluku da mora poći za župnika u Trsteno. Nije bilo dovoljno da mu reče da mora poći za župnika, nego mu još i prijeti pa kaže:
„Da budeš obvezan otići u župnu crkvu Trstenog gdje ćeš obnašati dužnost župnika za što ti se dodjeljuju potrebne ovlasti sve dok se ne odluči drukčije i to pod prijetnjom kazne, suspenzije od svete službe koju ćeš zato navući i drugih kazni kojima će ti kazniti Sveta Stolica, koja će doznati za tvoju nepokornost…“ To je dokument koji je 16. studenog 1766. potpisao tajnik Mihovil Gaudio da bi 17. studenog on njemu pročitao tu odluku, a već je 19. odluka opozvana. Dakle, on je pružio otpor i nije mu nitko ništa mogao. To govori o njegovom karakteru, kazala je Bagarić.
Potom se osvrnula na Ferićev opus.
- Prepjevala sam neke njegove stihove s latinskog na hrvatski. Te iste stihove su već preveli priređivači hrvatskih latinista 17. i 18. stoljeća u sklopu knjige „Pet stoljeća hrvatske književnosti“. To je prevedeno u prozi, a ja sam to prevela u originalnom metru i to meni je cilj bio to pokazati publici. Mislim da je to zanimljivo. Ferić je relativno kasno počeo pisati, mislim da je čak u 51. godini objavio parafrazu psalama, da je počeo ranije, bilo bi toga puno više. I što je bitno? On je zapravo s razmeđa triju razdoblja: vremenski je pripadao klasicizmu, uzori su mu bili antički, a teme su već bile predromantičarske tako da je on u neku ruku predpreteča ilirizma i našeg nacionalnog preporoda, kazala je predavačica te nastavila:
- Nisam se bavila njime, ja sam samo prepjevala jedan mali izbor njegovih pjesama. Ali, vrlo je zanimljivo. Meni je posebno zanimljiva jedna pjesma koja je pohvala Gunduliću što je napisao ep „Osman“ ili jedna koja govori o tome zašto su sluškinje koje su prije išle u jednoj poziciji ispred gospođa, a poslije iza njih, zašto su promijenile tu naviku, Ferić donosi objašnjenje. Epigrami su mu posebno zanimljivi zato što su satirično-šaljivi, zaključila je predavačica.