Brončani topovi venecijanskog broda koji je krajem 16. stoljeća potonuo u pličini Sv. Pavao

Podmorje otoka Mljeta i ovog je ljeta ugostilo “stare znance”: arheolozi Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda ponovno su istraživali tajne koje krije morske dubine oko Odisejeva otoka. Jednako kao i ranijih godina, rezultati potvrđuju teze znanstvenika kako je akvatorij Južnog Jadrana oduvijek bio vrlo prometan i da su se u svim povijesnim razdobljima pomorci držali stare izreke Navigare necesse est, vivere non est necesse (Ploviti se mora, živjeti nije nužno). To se potvrdilo u na ovoljetnom arheološkom istraživanju nalazišta Sveti Pavao koje je, zapravo, bilo nastavak dosadašnjih koje u kontinuitetu traju posljednjih 13 godina.



 

Promjena teorije

- Riječ je o brodolomu venecijanskog broda koji je krajem 16. st. potonuo na pličini Sv. Pavao. Nalazište su 2006. otkrili članovi ronilačkog kluba Medveščak- Sava kada su na dubini 40- 46 metara pronašli šest brončanih topova oko kojih su bili razasuti ulomci keramičkog posuđa, stakla i raznih metalnih predmeta. Na najdubljem dijelu nalazišta otkrili su ostatke drvene brodske konstrukcije i željezno sidro. Nalazište je, u duljini od 50 metara, orijentirano u smjeru sjever - jug i nalazi se dubini između 37 i 46 m. Već tada je, zbog kompleksnosti i veličine, podijeljeno na pet sektora, a osobine gradnje broda te oznake na topovima, upućuju na mletačko podrijetlo broda.




Ipak, ono što ga posebno razlikuje od svih ranije otrkivenih brodoloma u hrvatskom Jadranu je njegov teret. Naime, riječ je o osmanskom keramičkom posuđu koje se proizvodilo od 15. do 17. stoljeća u gradu Izniku- ističe voditelj Odjela za podnovnu arheologiji Igor Miholjek i podsjeća:- Svaki je sultan imao majstora koji je upravljao keramičarskim radionicama, stvarajući posebne ornamente s motivima iz Kurana te životinjskim i cvjetnim motivima.



Velika ekspanzija izničke keramike dogodila se u periodu vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog. Važno je reći kako je zbog ustanovljenih pet razvojnih faza izničke keramike promijenjena dosadašnja teorija prema kojoj se s novim sultanom prestao koristiti prijašnji stilski izričaj. Danas se pretpostavlja kako se pojedini stil ukrašavanja koristio sve dok je za njega postojao interes. Kupci te keramike bili su većinom imućni Europljani željni egzotičnih predmeta s Istoka, a nije nez načaja i podatak kako u svjetskim muzejima i privatnim zbirkama danas postoji tek tri tisuće primjeraka izničkog posuđa.
 

Uloga dva jarbola

Primarni fokus ovogodišnjeg istraživanja bilo je iskopavanje i evidentiranje nastavka brodske konstrukcije koja se nalazi dubini 42 do 44 metara, s ciljem proučavanja njezine arhitekture i pronalaska mogućih nalaza u tom području. Dio te brodske konstrukcije prvi je put istraživan i dokumentiran 2010., 2012. i 2014. godine u suradnji sa stručnjacima Sveučilišta Ca' Foscari iz Venecije. Brodska konstrukcija pruža se dijagonalno sjeverozapad- jugoistok, a ukupna ppovršina njezinog očišćenog dijela je oko 40 četvornih metara. Utvrđeno je da je arhitektura broda je konceptualno i vremenski u skladu s datiranim razdobljem te da je brod građen po sustavu kostur-rebra, zatim oplata.



Rebra su visoka i gusto postavljena na kobilicu broda, čime se postiže arhitektonski integritet i poprečna čvrstoća koja postaje „modus operandi“ drvene brodske arhitekture na prijelazu iz kasne antike u srednji i novi vijek, sve do danas. Evidentirana je i druga temeljnica jarbola, što odgovara dimenzijama broda i trgovačkoj namjeni broda. Naime, veliki trgovački brodovi iz tog razdoblja koristili su najmanje dva jarbola na križna jedra kako bi imali što bolji vjetreni pogon u krmu. Znanstvenici su utvrdili šest slojeva unutar konstrukcije broda, što ih je dovelo do hipoteze o duplom postavljanju balasta broda na način da se na sloj pijeska, šljunka i kamenih oblutaka postavilo veće balastno kamenje, sustavom pijesak- balastno kamenje- pijesak- balastno kamenje.



Širim pregledom nalazišta na dubini 44 do 46 m otkriveni su novi zanimljivi nalazi kao ibrik keramičkog vrča s ručkom i odvojenim lijevkom te Iznik keramički vrč s jednom ručkom, ukrašen plavom glazurom i bijelim cvjetovima.
Zamjenik voditelja istraživanja Miholjeka bio je bio dipl. arheolog Pavle Dugonjić iz istog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda, a sudionici istraživanju bili su dipl. arheolog Ivan Vidulić; studentica arheologije Sara Fabijanić, ronilac Specijalne policije MUP RH Damir Banković te vanjski suradnici Zoran Delibašić, Marko Hranilović, Jerko Macura i Dragutin Šimatović.