Robotičar i istraživač, ali i strastveni kuhar i glazbenik, ovaj mladi Indijac zna sve poveznice s Dubrovnikom, a dubrovački govor bolje razumije od standardnog hrvatskog. Sretan što opet živi i radi na moru, s jednakim žarom istražuje i klapsku pjesmu. Višeglasno pjevanje mu je savršeno, a od hrvatskih riječi naučio je reći 'šufit'
-Bio sam u Italiji i Austriji i mogu reći da mi, bar što se tiče vremena, najviše odgovara Dubrovnik! - priča nam postdoktorand Sveučilišta u Dubrovniku, Indijac Soumic Sarkar, robotičar koji na Sveučilištu istražuje onečišćenje mora posebnim sondama za čiju izradu surađuje s dubrovačkim laboratorijem za autonomne sustave i robotiku LARIAT u europskom projektu.
Simpatični Soumic oduševljen je arhitekturom, ljudima, smještajem u Studentskom domu za kojeg kaže da je kao hotel s 'ne znam koliko zvjezdica', voli glazbu i kuhanje, ali i klimu koja je u Dubrovniku za njega savršena.
Prži k'o u Calcutti
-Pa zapravo vrijeme ovdje sad odgovara onome u mojoj rodnoj Calcutti, u ovo vrijeme jednako je vrelo, ima nešto manje vlage nego u Indiji, ali ovdje je, doduše, malo lakše zbog mora. Ali - nama je tu Ganges, pa se to nekako izjednači"- priča Soumic koji je u Dubrovnik stigao nedavno, prije niti mjesec dana, a istraživanje za obranu postdoktorata planira završiti u siječnju dokad zasad traje njegova suradnja s dubrovačkim Sveučilištem.
-Surađujem s dosta ljudi, Ivana (Palunko, op.a.) je brza, spretna i sjajno radi, i drugi su mi profesori i suradnici puno toga objasnili, Sandra također (Buratović Maštrapa, op. a.), proveli su me malo po Gradu, iako još nisam imao dovoljno vremena za detaljno upoznavanje, ali bit će i toga" - priča Soumic koji se na Grad tek navikava.
Nedavni posjet indijskog veleposlanika Raja Kumara Srivastave Sveučilištu označio je početak konkretne suradnje Indije i Dubrovnika, pa će sve ono što je zaustavila pandemija konačno, nadaju se, krenuti svojim tijekom - od prvih studenata pa do gostujućih predavača. I Soumic ima želju, čim odradi istraživanje za postdoktorat, raditi kao predavač.
-Volio bih prenijeti znanje koje sam stekao, ali istraživanja se neću odreći, to je bitan dio mog posla, mog zanimanja, i normalno je da nakon svih radova koje sam objavio i koje još trebam napraviti i objaviti, dajem novim generacijama neprocjenjivo znanje i iskustvo. A onečišćenje mora koje je sveprisutno u svijetu i nove tehnologije kojima ga uočavamo pa i rješavamo moja su velika želja."
A naš dio Jadrana, pitamo ga?
-Jako lijep i čist, ali onečišćenja itekako ima. Na nekim mjestima je tako jako vidljivo, na morskom dnu i u živom svijetu kojeg uništavamo, jer im time ubijamo stanište pa morski svijet nema zaista od čega ni preživjeti. Moja suradnja na podmorskim sondama, koje su zapravo kao male podmornice, nadam se, pomoći će u liječenju i sprječavanju daljnjeg onečišćenja i podizanju svijesti oko toga što nikako više ne smijemo raditi" - priča Soumic.
Prvo posao, onda izlasci
Opuštanje još uvijek ne dolazi u obzir, kaže, tek sam došao, nemam još kad izlaziti navečer - smije se ovaj mladić koji to svakako namjerava raditi, jednom kad za to bude imao vremena.
-Stekao sam neke prijatelje, ali za to treba vremena kojeg ja sad baš i nemam. Uglavnom su to stranci i studenti koji su na razmjeni u Dubrovniku, jer hrvatski jezik još nažalost pojma nemam!"- priča nam i kaže kako je sreća da je položio osnove talijanskog jezika, pa Dubrovčane sve bolje razumije.
-Nisam još siguran je li to standardni hrvatski jezik, ali u Dubrovniku ima jako puno talijanskih riječi i izraza, i melodičnost vašeg govora i talijanskog jezika je dosta slična pa mi je lakše puno toga razumjeti. E da, znam riječ 'šufit'!" - smije se Soumic misleći na ime klape Šufit.
-Čuo sam da je to klapa, poseban način pjevanja, ima li to veze s indijskim pjesmama koje se izgovaraju 'sufi'?- pita nas. Nema, odgovaramo, ali pjesme koje dolaze iz naroda obično imaju isti korijen: druženje, zahvala za dobro vino, ulje, konobu, dobru godinu, podneblju u kojem živimo, ljubav...
-Ahaaa, pa tako je, sufi se pjeva kao zahvala bogu za sve što je dao ove godine, više manifestacija nego samo pjevanje! Eto, a šufit znači tavan? Kakve to veze ima s pjesmom..." -šokirano pita. Nikakve, odgovaram mu, ali na šufitu se čuvaju uspomene, obiteljske stvari, sitnice koje vas obilježe, koje znače... -A tako, znači sve ima isti početak! - shvatio je Soumic, koji se raspitivao i za naše glazbene korijene, upravo zbog klapa koje je čuo. I sam svira gitaru i jako voli glazbu.
-Nažalost, za dobro svirati treba jako puno vježbati, a vrijeme za to je jedino što si ne mogu priuštiti, ali isto prebirem po gitari čim imam vremena. I kuham, jako volim kuhati, puno toga me je naučila moja majka, uživam u tome, iako volim isprobavati različitu hranu po restoranima po zemljama u kojima trenutno živim. Ali kuhanje je moja strast. Naravno, pravi indijski curry je osnova, njega najviše volim kuhati" - priča Soumic, koji je jako sretan što opet živi na moru.
Kakve šufit veze ima s pjesmom?
-Ali primjerice, talijansko more nije ovakvo kao vaše. Dosta brzo se ohladi, nije ni tako čisto, jednostavno, drugačiji su to krajevi iako ste prekoputa, ali svakako sam uživao u Italiji više nego u Austriji, gdje me cijelo vrijeme koje sam tamo proveo pratila kiša, gnjilo i depresivno vrijeme, užas... Italija je već bila druga priča, a Dubrovnik... baš mu se veselim!".
Pričamo mu kako je ovdje more uglavnom najhladnije u veljači, kad se ni najhrabriji ne kupaju, i iznenađeno podiže obrve na spomen rujna i listopada za najljepše kupanje u godini.
-Stvarno?! Ja mislio kao u Italiji, u rujnu ohladi more, nema kupanja! Čak i listopad? Nevjerojatno..." - oduševljen je ovaj vrijedni mladić koji svakako planira obići sve gradske plaže sve dok to bude moguće zbog vremena. Čuo je i da ponekad imamo i sniježne dane, ali kaže: -Neka, snijeg je jako lijep, izaći, malo uživati, pa onda u zatvoreno. Nisam baš veliki ljubitelj jer se uglavnom zbog hladnoće mora stajati doma. A i u Austriji sam mislio da će biti snijega, pa ništa. Samo dosadna kiša, hladnoća i sivilo."
Zna sve poveznice Dubrovnika i Goe, indijskog 'utočišta' koje su na neki način otkrili dubrovački pomorci, prije njih misionari, gdje je Sveti Vlaho zaštitnik, baš kao i nama, i to ga je potpuno oduševilo. Zna da je u Goi bila sva sila Dubrovčana, iako, kaže, gledajući oko sebe, "ne vidim ništa drugo osim Svetog Vlaha što bi bilo slično s Goom". To je zato, objašnjavamo mu, jer je Dubrovnik oduvijek bio otvoren grad, povezan s cijelim svijetom, a njegovi stanovnici isto tako otvorena duha, što će prepoznati jednom kad se u Gradu malo 'udomaći'.
Zasad, nema noćnih izlazaka, i njemu na živce ide pandemija koja ograničava osnovne ljudske slobode, ali čini mu se kako će sve uskoro sjesti na svoje mjesto. Baš kao što će i njemu, kako se nada, Grad postati novo omiljeno mjesto.