Zavirite u prekrasnu vilu u koju su utkani ljubav i životna ušteđevina: luksuzno zdanje na Čiovu u vlasništvu je Ukrajinke i Rusa, a građeno je u skladu s postulatima dalmatinske arhitekture

Kad se prije sedamnaest godina suprug zaljubio u Dalmaciju, sve je bilo de facto već odlučeno – svoju priču započinje ukrajinska poduzetnica i naturalizirana Hrvatica Tetiana Pavliuk (34), žena koja je također odlučila da će, od cijeloga bijeloga svijeta, baš Hrvatska postati njezin dom.

Mlada obitelj: Tetiana, suprug – inače Rus – i njihove dvije djevojčice, blizanke Valerija i Veronika, svili su dakle obiteljsko gnijezdo u jednom od najpitoresknijih dalmatinskih mjesta, u Slatinama na Čiovu pokraj Trogira.

U svoju su prekrasnu kuću, Villu Richi, utkali svu ljubav, energiju, ali i životnu ušteđevinu. Već na prvi pogled jasno je da se trud isplatio; tik uz more, čak s pristaništem za luksuzne jahte, niknulo je zdanje koje se može bez stida teleportirati u bilo koje mondeno odredište, i izgledat će podjednako blistavo. Istodobno, izvana nepretenciozno i ne odveć upadljivo, u skladu s postulatima autohtone dalmatinske arhitekture.

Ono što, međutim, ovoj arhitektonskoj priči pridaje pomalo nadrealan "touch" jest činjenica da je Villa Richi, izvana dalmatinska, štoviše, "obučena" u najbolji brački kamen, iznutra predviđena da može otrpjeti i ciču – rusku zimu.

Jer, ne samo da u interijeru dominira decentna i pomalo planinska kombinacija punog drva i živog kamena, nego je cijela kuća opremljena centralnim grijanjem s radijatorima, te onim podnim, koje jamči izvanrednu toplinu čak i tijekom neugodnijih dana blage i meke mediteranske zime...

– Zbog ovoga se projekta ukrajinski arhitekt-interijerist s obitelji na tri godine preselio u Hrvatsku! Ovdje je, u Dalmaciji, živio tijekom te tri godine, koliko je trajala izgradnja i uređenje ove kuće. Toliko mu se – kao i nama uostalom – svidjela Dalmacija da se poželio zauvijek skrasiti u njoj! Nažalost, nije mogao poslije dobiti stalni posao, pa se vratio u Kijev. No, mi smo ostali. Ovo je sad naša voljena zemlja i naš dom – rezimira lijepa Tetiana, diplomirana ekonomistica koju u nakani da živi u Dalmaciji nije omelo puno problema na tom putu punom birokratskih "gromača i stina".

Među najvažnijima bili su nepoznavanje jezika, rečeni mastodontski birokratski aparat, problemi oko nostrifikacije diplome, nerazumijevanje okoline, predrasude koje su je dočekale...

– Puno sam suza prolila i doživjela svakakve situacije; ljudi su nas krivo doživljavali, a mi smo samo htjeli biti prihvaćeni u ovoj lijepoj i mirnoj zemlji, gdje ćemo raditi, plaćati porez i podizati našu djecu. Ono što me kao majku osobito boljelo jest okolnost da moje blizanke nisu stigle naučiti svoj, u osnovi materinski jezik: ukrajinski. Odrastaju kao Hrvatice i dakako da su u ovom ozračju naučile hrvatski kao prvi jezik, no ja bih voljela da ne zaborave ni svoje podrijetlo. Naposljetku, ponikli smo iz istih, slavenskih korijena, i bilo bi lijepo njegovati tu multikulturalnost koja nas sve obogaćuje – razložno će Tetiana, prezaposlena mlada poduzetnica i majka.

Multikulturalni dodir je, međutim, utkan u kuću, krunu njihova dosadašnjeg života i mukotrpnog stjecanja. Niknula je na temeljima starog zdanja, na 980 metara četvornih zatvorenog prostora na tri etaže, iliti "poda", s oko 1200 metara četvornih okućnice sa skladno uređenom hortikulturom, s oko 54 "kvadrata" bazena, koji se – pogađate – grije.

– U predsezoni ga grijemo kako se nitko ne bi prehladio, ali ljeti to, dakako, nije potrebno – veselo će naša domaćica.
Prizemni dio kuće je najvažniji u smislu obiteljskog okupljanja, kuhanja i zabave jer ima impresivni dio za kuhinju, punu decentnih, mramornih površina, dnevni boravak i u njemu kožom presvučene sofe, te pravi pravcati ruski – ne rulet, nego bilijarski stol.

Kamen-živac, u duhu najljepših primjera organske arhitekture, krasi ponutricu istog dijela, čak je ostavljen prostor za unutrašnji potočić kao svojevrsnu drenažu. U kuhinji, pak, dominira kameni, veliki lavandin, nalik starinskim kamenicama za čišćenje ribe, dok manji, vanjski umivaonici također služe rečenoj svrsi, ali i da bi gosti koji im dođu mogli lijepo oprati ruke prije ulaska u kuću.

Posebno nam je pažnju privukla kućica smještena pokraj ruskog bilijara.

– To je bila kućica za našeg voljenog mačka Richija, po kojemu je kuća i dobila ime. Nažalost, on više nije živ – načas se rastužila emotivna Tetiana, ali je brzo nastavila s objašnjenjima vezanim uz uređenje interijera.

– Vidite ove pločice s florealnim uzorkom? Njih je ručno oslikala jedna ruska umjetnica. Dio ih je proizveden i oslikan ipak u maloj manufakturi – veli.

Kamin je također "ruski" detalj, no čak i kad nije upaljen radi grijanja, stvara dojam topline i ugode. Na njega je mlada ukrajinsko-ruska obitelj osobito ponosna.

– Najljepši su nam trenuci kad se ovdje svi okupimo, pa nešto jedemo i ćakulamo. To je neprocjenjivo – s pravom smatra ukrajinska Dalmatinka Tetiana.

Hrana može biti pripremljena i na vanjskom roštilju, a može se, tijekom ljetnih dana, blagovati i za stolom u vanjskoj blagovaonici.

Poseban "bonus" lijepe kuće u Slatinama je spa-zona.

– Oduvijek smo maštali da u kuću ugradimo i ovakvo mjesto za de luxe opuštanje. Tu su saune, ležaljke i ruska banja za rashlađivanje nakon "sauniranja" – Tetiana će.

Villa Richi ima četiri spavaće i jednu radnu sobu (studio), dvije kuhinje (navedenu i "pomoćnu"), pet kupaonica i spa-dio za opuštanje nakon naporna dana. S obzirom na konfiguraciju terena, nije bilo moguće implementirati u eksterijer više od dva parkirališna mjesta s gornje strane (ne priobalne), a sve je skupa optočeno oku ugodnim nasadima mediteranskog bilja: palmi, đirana, aromatičnih grmova i drugog. Mali botanički vrt krasi čak i terasu na gornjoj etaži, a put do nje uljepšan je vitrajima koji prikazuju vizure obližnjeg Trogira, grada dragulja izniklog iz starogrčkog kruga.

– Jedna fotografija djela poznatog umjetnika Zvonimira Mihanovića pod staklom krasi hodnik. Nismo nabavili ulje, to jest pravu sliku, jer je preskupa, ali i ovako je lijepo – domišljato rješenje približava naša domaćica.

Treću etažu, to jest interijer jedne spavaće sobe, krasi, pak, djelo ukrajinske umjetnice Oxane Gegedysh.

– Ona je moja draga prijateljica, i darovala mi je ovu sliku – veli vlasnica.

Dalmatinski slikar svjetskoga glasa, ukrajinska umjetnica, te fotografije Tetianine djece najljepši su ures kuće u "širem štafelajnom" smislu, a ujedno i simboliziraju zajedništvo tri za njih važna elementa: Dalmacije, Ukrajine i – obitelji iznad svega. To je "dobri duh" koji čuva Villu Richi, kuću ljepoticu u Slatinama na Čiovu.