StoryEditor
ZagoraNEKA IH

U Cetinskoj krajini obitavaju tri velika vučja čopora, izbjegavaju ljude i ne čine štetu. Građani ih povremeno viđaju kako u koloni jedan po jedan prelaze cestu

27. travnja 2021. - 14:02
SHUTTERSTOCK

Stara narodna poslovica kaže: "Povika na vuka, a lisica kokoši nosi!" Prvi dio ove poslovice nije samo metafora. Svako malo u društvu se događa povika na vuka, čak i onda kada nije kriv ili kada je utvrđena krivnja toga predatora minimalna. Prije nekoliko dana hrvatsku javnost zgrozio je uznemirujući prizor iz Gračaca, kada je o tablu s imenom toga ličkog gradića, postavljenu uz državnu cestu Split – Zagreb, obješen leš vuka.

Dok je zadarska policija pokrenula istražne radnje kako bi otkrila tko je autor toga bezobzirnog i krajnje sadističkog čina, odmah su se javili stočari i ustvrdili da država okreće glavu dok njima vukovi ubijaju stada stoke. Stočari su ljuti s razlogom te pitaju hoće li država uzgajati i štititi vuka ili će razvijati stočarstvo.

U tom kontekstu oni navode da je utvrđen paritet da na 10 tisuća ovaca može obitavati jedan vuk. Kako na hrvatskim kraškim područjima ima nešto više od 400 tisuća ovaca, po tom bi kriteriju bilo dopušteno 40 vučjih jedinki. A ima ih bar četiri puta više. Prema procjeni Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, u Hrvatskoj je 2015. godine bilo 156 vukova u 49 čopora. Isti izvor pet godina kasnije procjenjuje da je broj vukova porastao za sedam jedinki.

Istodobno je na ozemlju EU-a registrirano oko 18 tisuća vukova, od čega čak šesti dio otpada na područje Rumunjske, koja je najgušće naseljena tom zvijeri. Na tlu Hrvatske žive tri predatora: sivi vuk, ris i smeđi medvjed. Vuk je najbrojniji i u svom prirodnom okolišu uspješno provodi ulogu čistača jer u njegov plijen za prehranu najčešće spadaju stare, iznemogle, bolesne ili ranjene divlje životinje. Na popisu vučjeg plijena prednjače jelen, srna i divlja svinja. Slijede divokoza, dabar, jazavac, zec, lisica, kunapas... te tek poslije njih nezaštićena stoka. Od stoke najčešći plijen vuka su ovce i koze, puno rjeđe goveda i konji, a ako se to i dogodi, na udaru su najčešće telad i ždrebad. Među vučje poslastice spada i njegov rođak pas, kojega vuk smatra konkurencijom.

image
SHUTTERSTOCK

Kada ima osiguran svakodnevni obrok, dakle hrane u izobilju, vučji dnevni obrok kreće se oko pet kilograma mesa, ali kada dobro ogladni – može i više od sedam dana bez značajnog unosa hrane – konzumira i više od 10 kilograma.

Vuk u pravilu živi u čoporima koji u prosjeku broje četiri do šest jedinki. Rijetko bude i vukova samotnjaka, koji tako žive dok ne pronađu životnu družicu i formiraju novi čopor. Upravo ovih dana, u rano proljeće, vučica majka donosi na svijet mlade. Okoti prosječno pet mladunaca, a raspon legla kreće se od pet do osam. Iako u njihovu podizanju pomaže cijeli čopor, mortalitet mladunčadi je velik. Tijekom noći, kada je najaktivniji, vuk prokrstari od 20 do 50 kilometara, a kada je u potrazi za partnericom ili ženka za partnerom, ta udaljenost se zna i udvostručiti.

Na području Cetinske krajine obitavaju dva veća čopora vukova, a povremeno se pojavi i treći. Već dulje vrijeme, koliko je javno poznato, stočari cetinskoga kraja nisu prijavili štete na svojim stadima kao posljedicu vučje gozbe. Upravo zbog takvih šteta i takozvane državne pravične naknade, koja je u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i energetike, stočari opravdano negoduju. Svoje nezadovoljstvo i sav bijes usmjeravaju na vuka makar su za štetu ponajprije krivi oni sami jer, osim u iznimnim slučajevima, plijen vuka postaje u pravilu nezaštićena stoka. Opravdani dio nezadovoljstva stočara odnosi se na naknadu, njezinu visinu koja je besramno mala, a i takvu dobiju u vremenskom odmaku koji se broji u velikom broju mjeseci, nerijetko i godina. Prije nekoliko dana potpisnik ovih redaka je s kolegom fotoreporterom bio na Kamešnici, gdje BZ Planina ima stado od 560 goveda. Na upit imaju li štete od vuka, domaćini su nam kazali da već dugo nisu imali takvu štetu. Tomu su, uz pastire koji su stalno uz stado, sigurno najviše pridonijeli psi čuvari, od kojih je jedan upravo toga dana našega posjeta vidao vidljive rane iz prošlonoćnog okršaja s vukom.

image
SHUTTERSTOCK

Dokazano je da su kvalitetni zaštitnici stoke na ispaši i električni pastiri. Smanjenom broju napada vukova na stoku u cetinskom kraju i opće neraspoloženje prema vuku uz spomenutu zaštitu kroz pastire, pse čuvare i električne pastire, kumuju još dva za vuka važna faktora. To su njemu dostupni izvori hrane. Sve više je divljači koja je vuku puno dostupnija i za čiji ulov se ne izlaže kao kada gladan napada stoku. Drugi izvor hrane su deponiji, onaj vrlički u Otišiću i posebno deponij Mojanka na Kukuzovcu. Upućeni nam kažu, ako želimo vidjeti vuka, dovoljno je da samo jednu noć probdijemo promatrajući deponij Mojanka, gdje vukovi redovito dolaze po svoje obroke.

Pritom vukovi, pojedinačno i u čoporima, prelaze preko dionice DC-1 Sinj – Split, što često svjedoče brojni vozači, neki i s neugodnim posljedicama. Tako je 16. ožujka ove godine, nešto prije 19 sati, na toj cesti na Kukuzovcu, u blizini deponija, osobno vozilo naletjelo na vuka. Zvijer je pobjegla, a na vozilu je ostalo solidno oštećenje. Krajem mjeseca studenoga prošle godine na društvenim mrežama objavljena su dva videozapisa o vukovima koji su se šetali kroz naselja Brnaze i Glavice, u lipnju 2018. godine vuk je viđen kod benzinske postaje u Trilju, a prije pet godina kod Doljaninova mosta u Hrvacama preko DC-1 prodefilirao je, u koloni po jedan, cijeli čopor od devet vukova, koji je stigao sa Svilaje i kretao se prema Vrdovu i Dinari.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. svibanj 2021 14:51