- Generacije su ju sanjale, mi, naša generacija, i ostvarila: Imamo Hrvatsku! Stoga, ni žrtva našeg Ivana Matijevića – Mrgana nije bila uzaludna! Zato smo danas ovdje, da ga se prisjetimo, da mu odamo zasluženu počast.
Tim se riječima, na kraju svog govora odnosno osvrta iz povijesno-političko-vojne perspektive, izrazio Ivanko Dajak, umirovljeni pukovnik HV-a, ratni pripadnik Omiške bojne i zapovjedništva 114. brigade Hrvatske vojske, na komemoraciji u Blatu na Cetini, organiziranoj u spomen na Ivana Matijevića – Mrgana koji je poginuo prije tri desetljeća u borbi za Hrvatsku.
Svoj mladi život na oltar Domovine Mrgan je položio u boju, pri minobacačkoj paljbi, 21. rujna 1993. godine, na području sinjskog sela Vučipolja.
Blato na Cetini tako se prisjetilo još jednog svog sina poginulog za Domovinu, nakon što je 17. travnja ove godine obilježilo također 30. godišnjicu pogibije jednog drugog svog mještanina, Miljenka Zečića – Zeke, koji je također poginuo u boju na Južnom bojištu.
- "Mi smo mali, ali ne beznačajan narod. Nama je dobro ovdje gdje jesmo" – citirao je Dajak i riječi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Tijekom komemorativnog dana, 21. rujna organiziran je odlazak na mjesto pogibije, na području sela Vučipolja, a na mjesnom groblju u Blatu položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Potom je služena i misa zadušnica u mjesnoj crkvi, a navečer je održana prigodna akademija prisjećanja, koju je dojmljivo vodila Dragica Prelas, također ratna pripadnica Omiške bojne 114. brigade Hrvatske vojske.
Mjesto održavanja ove akademije imalo je i svojevrsnu povijesnu poveznicu: bilo je to na starom guvnu, pored stare kuće Matijevića, u kojoj je onodobno Stipe Matijević, djed Ivana Matijevića – Mrgana, kao politički Radićevac bio ugostio povijesno znamenitog hrvatskog političkog prvaka Stjepana Radića. Na guvnu se na skupu sjećanja okupio veliki broj ljudi koji nisu zaboravili svoga sumještanina i njegovu pogibiju za slobodu Hrvatske.
Nešto više iz životopisa i pobliže o ratnom putu Ivana Matijevića – Mrgana govorio je Branko Đurđek – Đuza, prvi ratni zapovjednik Pratećeg voda Omiške bojne 114. brigade HV, posebno emotivno naglasivši tešku tadašnju zadaću: "Nije lako reći ocu da je ostao bez sina, ali ajde ti reci majci".
Sudionik konkretnih ratnih zbivanja na dan pogibije i neposredni suborac, Ivo Mimica – Mime, vrlo emotivno je govorio o tim zadnjim trenucima, naglasivši da je Mrgan nakon toga i nadalje ostao s njima, svojim minobacačlijama, na borbenim položajima do kraja rata, makar ne više fizički nazočan, već svojim izuzetnim duhom.
Od svog sumještanina biranim riječima oprostili su se i njegovi suborci Ante Franić i Tomislav Bartulović, te je potom lik i djelo poginulog sumještanina i prijatelja na guslama opjevao guslar Zvonko Strižić. Uprizoren je i prigodni foto-video zapis ratnog snimatelja Omiške bojne Borka Gunjače.
Dušan Matijević, stric Ivana Matijevića – Mrgana, napisao je onodobno, 30-ih godina prošlog stoljeća, više pjesama te su one nedavno i izdane, u zbirci "Hrvatska rapsodija". Dvije pjesme iz te zbirke recitirala je Marina Smoljanović, a na kraju svega,
pjesmu "Hrvatskoj domovini prigodom 100. obljetnice hrvatske himne", iz iste zbirke, recitirala je trećašica Rita Matijević, kći nećaka Ivana Matijevića, izdanak najnovije generacije obitelji Matijević.