StoryEditor
ZagoraREPORTAŽA IZ ZAGORE

Kako je Imotski dobio ime? ‘A od motati. Može se motat svašta - žensku, škiju, travu ili nešto žešće. I poslovnog partnera se može (s)motat‘

Piše Lenka Gospodnetić
29. ožujka 2021. - 20:26
Špica na štekatu u centru grada  Joško Šupić/HANZA MEDIA

Uz Imotski i Imoćane vezuju se raznorazne šale – neke su i neumjesne – a nama se iz tog šarenog buketa svidjela ona koju je svojedobno javno izrekao glazbenik Ante Cash, jedan od brojnih darovitih izdanaka dične krajine. Pa kaže: "Sunce zalazi, Imotski se snalazi." Ma što to značilo...

image
Ana Kukavica i Marija Perić
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

Kako se, pak, Imoćani snalaze s toponimima, znaju li po čemu su njihov grad i imotski kraj nazvani, otišli smo provjeriti na lice mjesta. Kao i dosad, bez prethodne najave i pripreme sugovornika, "na prepad" smo lovili ljude koje smo zatekli na ulici, jer jedino tako možemo realno, na nasumičnom uzorku, sondirati lingvističko/povijesno (ne)znanje. Sondirali smo ovaj put bogme – svašta. Samo nastavite čitati, zabavno je!

Radnim danom, čak i po studeni, ali na zubatom suncu, središte Tinova grada živo je; reklo bi se – špica. Na njoj zatječemo i jednog od najčuvenijih Imoćana, pa možda nakon Tina Ujevića – rođenog u Vrgorcu, ali ga i Imoćani svojataju jer je dio života proveo u tom gradu – najpopularnijih, k tomu živućih legendi: Nedjeljka Babića Gangstera!

image
Nedjeljko Babić Gangster... I Tinu bi našao ženu da je malo življi
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

Vazda opremljen kartotekom s popisom samaca željnih promjene bračnog statusa, onako po starinski, krstari ljubavno-bračni posrednik Gangster štekatom. Ćakula s ljudima, možda nekome upravo spašava samački život! Prilazimo obzirno, ipak je ljubav važnija od tamo nekih toponima. A Gangsteru drago što nas vidi, iznenađen je, zatečen – ali vrag se brzo snalazi.

image
Pogled na Imotsko polje
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– O, dobar dan, šta, toponimi? Imotski? Hm – češe se Gangster po glavi, prethodno skida šešir. Uvijek je odjeven spremno za medije, ma odmah bi mogao u kakav spot uletjeti na brzinu.

– Ne bi zna za Imotski, ipak san ja iz Runovića – đavolski namigne ispod crnih očala. – A Runovići, e to je od rimskog gradića Rus – Nove nastalo. Je, je sto posto. Tamo ja živin, a na dnevnoj bazi dođen ovde u Imotski, i u Split isto dođen često poslom – informira nas najčuveniji ljubavni posrednik u Hrvatskoj.

Mota tko ima

Dakako, odmah nas želi upoznati s prijateljima, ali i s poslovnim suradnicima; štekat kafića u centru grada Imotskoga ih je prepun. Svi piju kavice u društvu dvojice velikana, kipa Tina Ujevića i živog živcatog Gangstera. Prilazimo naočitom muškarcu srednjih godina, sportski, ali i "fensi" odjevenom; ma, izgleda kao da je iz srca Barcelone ili neke druge svjetske metropole direkt teleportiran na imotsku šetnicu preko puta samoposluge "Lekina kuća"! Kad ono, fetivi.

Samouvjereno nas poučava:

– Riječ, to jest naziv Imotski dolazi od dvije riječi: "Imućan mota". Ili "mota tko ima". Šta mota? Pa može motat svašta: žensku, škiju, travu ili nešto žešće. I poslovnog partnera se može (s)motat. Kovanica ima šire značenje – političkim tonom govori Vedran Raos, ugledni imotski fotograf i snimatelj, te izravni potomak protagonista iz "Prosjaka i sinova".

image
Vedran Raos u razgovoru s našom novinarkom
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– Je, taj sam ja – potvrđuje Raos dok nam Gangster šapće:

– Raos snima svadbe i muzičke spotove. On je snimija moj spot za pismu "Nazdravimo noćas, prijatelji". Ludilo – miga Gagster.

Prema nama, privučen škljocanjem fotoaparata profesionalca Joška Šupića i gungulom koju smo izazvali na štekatu, trči muškarac duže kose, želi nešto važno reći.

– Napiši da san od Gangstera dobija zahvalnicu za najboljeg neženju – zadihano će Frenky (da, piše se baš tako, s ipsilonom na kraju) Skako.

image
Frenky Skako: od Gangstera san dobija zahvalnicu za najboljeg neženju
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

Zahvalnicu?

– Aj bogati, nema veze sad tačno šta. Evo papir da san rastavljen – vadi Frenky list na kojemu letimično lovimo riječ "Fina". Hm.

– Dobro, đavla je ovo taj papir, da bar je. Ali nema veze, šta vas ustvari interesira? – sjeti se upitati Frenky Skako. Skoro kao Frank Sinatra, primjećujemo mi.

– Ćaća mu je iz Amerike, eno tu ga je u prolazu napravija. A prolaz se zove Ligutića ćoša. Eno ga tamo – pokazuje đavliji Raos prstom.

– Aj ne seri, s oproštenjem – ispričava nam se Skako. – Ne slušajte budalu, živija san u Njemačkoj. Za Imotski van mogu reć da su u njemu ostali samo oni šta nisu uspili ništa napravit u životu; ovi šta jesu su otišli vanka, ili bar u Split i Zagreb. Ali opet, Imotski nikad nije bija jači. Sve je više mladog poduzetništva, ono baš mladi poduzimaju biznis. Tribate doć kad je Dan grada – pričljiv je Frenky.

– Dobar je Frenky, ima informatičku firmu. Tamo mu je kancelarija, blizu. Super momak – skreće Gangster pozornost na ono bitno.

Dopunjava ga dežurni zafrkant Raos.

– On popravlja kompjuterske sustave. Reklamni slogan mu je "Ako vam se ne diže, zovite Frenkija" – upućeno će Raos.

Momci iz Rakitna

Gangster nas želi upoznati s još jednim slavnim žiteljem Imotske krajine, manje zbori o toponimu – onome zbog čega smo došli – a više o vrlinama Ivice Draguna, zvanog Lepe noge.

image
Ivica Dragun, najveći šarmer Imotske krajine, inače iz Lokvičića, imućan, njemačka penzija...
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– Čekaj, nemoj "lepe", ne triba tako. Reci po naški – jezično ga ispravlja Dragun. Sviđa nam se što je opet o jeziku riječ. Ponadamo se da voda ide na naš mlin, ali Gangster se ne da.

– Najveći šarmer Imotske krajine, inače iz Lokvičića, imućan, njemačka penzija, bivši nogometaš, gradi kuću na četri kata na Visokoj, a vidi ga! Kad je on s nami, ne triba nam zvat pojačanje iz Rakitna – nabraja Gangster, a nama upitnik poviše glave.

– Momci iz Rakitna su, nako, jaki. Mogu. Kad žena ima malo veće potrebe, onda je Rakitno rješenje. Znaš da puno žena, šta bi se reklo, "miri priko leđa" – sad se uozbiljio Gangster.

Obraćamo se Dragunu, skromnom momku od pedesetak, nekoć slavnom sportašu koji je bio kapetan Slavenu Biliću, a njegovi u društvu vele da je bio jedan od najboljih nogometaša u povijesti Imotske krajine, uz bok veličinama poput Ike Buljana ili Ivana Gudelja. Bravo! Još ako znade značenje toponima Imotski...

image
Trg Matice hrvatske
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– Pa, to bi moglo imat veze sa skijanjem. "Imot" plus "ski", eto rješenja – smijulji se Dragun. Domeće:

– Imotski vam inače zovu i Stobreč na moru. Ne znam točno zašto, ali nije loše, ha? – namiguje simpatični Dragun, mladi sportski umirovljenik.

– Šalu na stranu, Imotski je pun ljudi darovitih, koji imaju duha: pjesnici, slikari, glazbenici ovde rastu ka gljive – opet se u priču uključuje Vedran Raos.

– Evo i neki koji izgledaju obični ljudi, ka naš stari čistač ulica Ivica Olujić, ustvari nisu obični. Ajde, Ivica, zapivaj – zove Raos prolaznika. Čovjek se zaustavlja, pjeva "Nije htjela" od Indexa. Ma koga više briga za toponime!

Tin mrko gleda

– Po danu sam čistač, može i škovacin, navečer tonac i defist u bendovima. Najprije u "Expressu", a onda u "Tajnoj vezi" koja je nastala iz prvog benda. Doduše, zadnjih par godina nisam nigdi – govori Olujić.

Pitamo ga što je to "defist".

– Sviran def, bogati – Olujić će.

Jesu Imoćani duhoviti, snalažljivi i za mnogošto daroviti, no zbog čega se Imotski baš tako zove, ne znaju. Spas u zadnji čas donosi mladi intelektualac, profesor hrvatskog jezika Marko Ćosić (27), sin našeg poznatog novinara Brace. Evo jaganjca Božjeg, evo onoga koji zna!

image
Ivica Olujić, defist skupina 'Express' i 'Tajna veza', a i škovacin
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– Konstantin Porfirogenet starohrvatsku župu Emota, čini mi se, u osmom stoljeću. Pisalo se Emotha. Ispričavam se na površnom znanju, malo ste me zatekli – čak je profesoru Ćosiću malo neugodno. Pod rukom mu je "Testament" Vanče Kljakovića.

image
Jakov Lončar ispred servisa Mercedes; gazda je otac, a on je zadužen za popravke i odnose s javnošću
 
Joško Šupić/HANZA MEDIA

– Vježbam ovaj komad s imotskim glumcima amaterima. Vjerujem da ćemo imati praizvedbu ovoga ljeta – najavljuje Marko Ćosić, teleportirajući priču o toponimima iz Imotskog u neku drugu dimenziju. Valjat će i o tome prozboriti neki drugi put, razmišljamo mi dok šećemo imotskim ulicama, a Tin kanda mrko gleda, ljut što građani slabo o jeziku znaju...

Utvrda na brdu

Starohrvatska župa Imota (Emota) spominje se u djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta "De administrando imperio", nastalog između 949. i 955. godine, a obuhvaćala je područje današnjeg Imotskog polja, te se protezala na istok od Biokova do Neretve, a na sjever do Čvrsnice. Sjedište je bilo u gradiću Imotskom, koji je po župi i dobio ime. U "Ljetopisu popa Dukljanina" iz 12. stoljeća naziva se Gormita i Imota.

Imota (Emothe) tumačeno je kao ime ilirskog podrijetla, pa kao "turris in monte – utvrda na brdu", ali i po nazivu rimskog naselja Emanio, koje se prema pretpostavkama nalazilo na položaju današnjeg Imotskog.
Imotski kraj bio je naseljen u prapovijesti, najznačajnija utvrda ilirskih Delmata bila je Etovia kod današnjih Studenaca, a najvažnije rimsko naselje bilo je Novae (Runovići), na pola puta Salona – Narona.

Damir Šarac

Ljepotice kojima Gangster ne treba

Ljepotice koje zatječemo u Imotskome sigurno neće trebati pomoć Gangstera za udaju; neke su, naime, tako lijepe da će se od prosaca jedva moći obraniti, neke pak stoga jer su – već udane.

– Ne znamo što znači "Imotski" – priznaju Gordana Jović iz Vinjana Gornjih i Nela Milinović koja stanuje "doli, niz ulicu".

Glavom u neznanju odmahuju i dvije mladice: Ana Kukavica (21) i Ana-Marija Perić (22), konobarica i studentica. Piju Coca-Colu i sigurno imaju važnijih tema za razgovor od naše ligvističke gnjavaže. Puštamo ih da zbore o svome; za ozbiljne priče ionako imaju cijeli život pred sobom...

Može bit da je dobio ime po Mercedesu

Od društva u kafiću na imotskoj špici saznali smo jedan potresan sociološko-kulturološki podatak: Mercedesi više nisu "in" u Imotskom! Mlade žene sve više voze čak džipove, koji ne samo da nisu limuzine, nego čak nisu niti marke Mercedes. Ma je li moguće?

Odlazimo provjeriti navod u automehaničarsku butigu u predgrađu Imotskoga, lokalitetu Glavina Donja. Butiga ima maštovit naziv: "Mercedes-Benz".

– Jesu li stvarno Mercedesi ispali iz mode u Imotskom? Kuda ovo vodi? – kršimo ruke pred kršnim momkom u trlišu. Gazda je otac, veli Jakov Lončar, a on je zadužen za popravke i, po potrebi, za odnose s javnošću.

– Znate i sami da se automobili dijele na "Mercedese i ostale". A to šta neko nema para za merđu, e to je, rođo, druga priča! – smije se Jakov i odmahuje rukom. Pitamo ga zna li značenje toponima "Imotski".
– Čega?
– Pa ono, kako je nastao naziv grada – objašnjavamo.
– Ne bi zna – predaje se Jakov Lončar.
– Da nije po Mercedesu? – nudimo pomoć.
– E vidiš, to bi već moglo bit – prihvaća Lončar, ozbiljan kao da je teži kvar u pitanju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. travanj 2021 20:30