Vlasnik bizarne građevine u Dugopolju pobjesnio kada je ugledao bagere, njegov kolega HSP-ovac ogorčen: Zašto ne ruše kafić HDZ-ovca na Žnjanu?!

Dugopoljski 'čardak ni na nebu ni na zemlji', i nakon drugog službeno najavljenog pokušanja rušenja, ostao je na istom mjestu.

To, međutim, ne bi trebalo još dugo potrajati, jer se vlasnik Ivica Radošević obvezao sam ga ukloniti. Rok mu je četiri dana.

U četvrtak jutro u dugopoljskim Dragama nije išli sve baš tako glatko. Prvi su se na poprištu pojavili Radoševićevi prijatelji i rodbina, i to malo iza 8 sati, a za njima su stigle i jake snage plavaca, što temeljenih, što interventnih, koji su se potrpali u tri marice i dva osobna auta.

Tek nakon vlasnika znamenite kuće stigli su građevinski inspektori iz zagrebačke centrale i splitske filijale.

I sve je u početku bilo prilično mirno. Glavnu riječ vodili su Radoševićevi stranačke kolege, šef županijskog HSP-a Ivica Vladava i tajnik Grgo Jelavić Mitrović.

- A koja je ovo nedođija, pri... da ne kažem, i da ovo nekome smeta?! Trebalo je pustiti čovjeka da plati kazne, legalizira i završi kuću. Sad će proizvesti još veći problem, ali neće im sve tako glatko proći. Zbog ove nazovi stambene zone ljudi su dizali ruke na sebe. Zato pravna država, ako je ima iti centa, treba sve istražiti – glasno je u razgovoru s policajcima komentirao Vladava.

- A pitam ja sve vas – uletio je Jelavić Mitrović – imaju li Dioklecijanova palača i akavadukt sve dozvole? Nemaju, pa hoćemo li na njih bagerima. Ili zašto ne ruše kafić HDZ-ovog šefa Hvidre Maria Tomasovića. Isto napravio bez papira, i to na Žnjanu koji ni u SF-filmu ne možete uspoređivati s Dugopoljem, ali mu sve legalizirala ova ili ona politike. To je danas jedini kafić na cijelom Žnjanu koji radi. Kako to?

Sam vlasnik nekako je najviše dumao svoje brige i držao se suzdržano, ali sve do trenutka dok na svojoj ogradi nije ugledao bager iz pulske tvrtke TGT-Adriatik, koju je za akcije na splitskom području angažiralo Štromarovo Minsitarstvo.

- Civili van! Ovo je moje, kupite se. Ostati mogu samo policajci... - zagrmio je Radošević na inspektore.

Oni su u prvi mah ustuknuli, ali se ispriječio šef solinske policije Petar Puljiz.

- Ja samo tražim da mi kažete kako jedino u mom slučaju postupate po privatnoj prijavi i to podnesenoj, gle čuda, od nekoga u Zagrebu. Recite čija je prijava! Znam ja tko je on. Ali ti meni inspektore reci koliko prijava držiš u škafetu. Moraš slušati Zagreb, u tome je stvar – vikao je Radošević.

- Zato ćete se morati glasnogovornici u Zagrebu. Mi nažalost samo radimo svoj posao – uzvratio mu je inspektor koji se predstavio kao Damir, ali i upozorio da je ako ruše državni strojevi i ljudi to sve po vlasnika skuplje tri-četiri puta.

Bila je to i ključna informacija da se strasti smire i krene u dijalog. Istina, Radošević je pokušao objasniti kako trenutačno nema novac i da bi morao nešto ukrasti ili barem prodati zemlju koju je uredno iskeširao, ali mu ne daju uknjižite se.

- Pa neće vam ni Ministarstvo odmah naplatiti kaznu. Bit će to za godinu dana. Ljudi, ima vas ovdje, organizirajte, pomozite čovjeku i to odradite – bile su riječi kojima je inspektor do kraja razoružao Radoševića i ekipu.

I dok se živa rasprava nastavila i stalo evocirati neke uspomene iz prošlog rata, ekipa iz Zagreba već je u autu pisala zapisnik, koji će kasnije svojim potpisom potvrditi i vlasnik dugopoljskog čardaka. Zlu ne trebalo, inspektori su najavili da će u petak opet biti u Dragama.