Veoma jasandojam o “sustavnoj sabotaži solara u interesu pet velikih energetskih lobija – nafte, ugljena, plina, nuklarki i vjetroelektrana”, nije spriječio stanovnike Krka da se, u sklopu već petnaestogodišnjeg sustavnog promišljanja kako ovome otoku osigurati održivi razvoj i energiju iz obnovljivih izvora, udruže radi lakšeg svladavanja prepreka oko “solarizacije” otoka.
I tako je upravo na Krku prošle godine osnovana prva energetska zadruga u Hrvatskoj. Slijedile su nedavno utemeljena zadruga u Kaštelima, pa u Ozlju, a osnivaju se i na Hvaru, u Pločama, Vukovaru... – Besmisleno je sunčevu energiju, obnovljivu i besplatnu, ne iskoristiti na jedan od tri načina na koja se to može – pretvoriti je u toplu vodu, u struju ili pohraniti u neki drugi oblik energije, na primjer tekući vodik – kaže Vjeran Piršić iz Udruge “Eko Kvarner”, jedan od osnivača prve Energetske zadruge.
- Mi mali ljudi razmišljali smo kako da što jednostavnije dobijemo što kvalitetniju opremu za izgradnju solarnih elektrana. Ovo nisu zadruge u kojima svi skupa, kao u kolhozima i sovhozima, dajemo struju pa je onda prodajemo nekome, nego je svatko od nas svoj poduzetnik i o tome ima ugovor s državom, a zajedno nabavljamo opremu, što nam osigurava niže cijene, rješavamo papirologiju i financiranje, a naše ljude školujemo za instalatere elektrana iz kojih ćemo dobivati struju.
Županija primorsko-goranska, u kojoj se nalazi i otok Krk, već ima predviđeno u novom županijskom prostornom planu pet velikih fotonaponskih elektrana, jednu na kopnu i po jednu na svakom otoku. Na Krku je cilj, kaže Piršić, da se pokrije vršna potrošnja ljeti, kad ima šest puta više ljudi nego zimi. Napravili su i katastar ravnih krovova. U županiji ih ima više od 500, većinom pogodnih za izgradnju fotonaponskih elektrana. Pretprošlog tjedna inicijalni sastanak za osnivanje Energetske zadruge održan je na Hvaru, za što su Hvarani, kaže Piršić, pokazali veliki interes.
Upravo im je on ne samo prenio iskustva s Krka, nego i predložio optimalnu strategiju: da na osunčanom, ali poljoprivredno nezanimljivom terenu naprave komunalnu fotonaponsku elektranu, te da i oni naprave katastar ravnih krovova kako bi se na svima njima – školama, domovima zdravlja, hotelima... - instalirale elektrane. Ti projekti na otok bi doveli i investitore i tehnologiju, što bi omogućilo građanima da svojih 10 kW, koliko im je optimalno, kupe usput, po cijeni koju bi snizila brojnost kupaca. - Kao što može postojati komunalni vodovod, može postojati i komunalna fotonaponska elektrana. Razumno bi bilo da nositelji projekta budu lokalne uprave.
Projekt za kvart
Mislim da je bitno da jedinice lokalne uprave svojim fotonaponskim krovovima daju političku poruku građanima. A nakon što se investicija za desetak godina isplati, otok Hvar imao bi, na primjer, 4 MW besplatne energije koju može davati građanima uz popust, dovesti industriju koja ne zagađuje okoliš ili je, recimo, deponirati pa koristiti za noćnu rasvjetu. Na Krku solarne instalacije imaju hoteli Baška, Marina Punat, građevinsko poduzeće Krk, komunalno poduzeće Ponikve i drugi. Radi se projekt za jedan zagrebački kvart gdje bi se ravni krovovi iskoristili za fotonaponske elektrane. Prva fotonaponska elektrana u Primorsko-goranskoj županiji postavljena je, inače, u svibnju 2009. na krovu zgrade Grada Rijeke, a potom i pored kuće župnika u Malinskoj na otoku Krku.
Što se Splita tiče, Piršić napominje da još nema jasno artikulirane inicijative za solarizacijom, ali on sam, kaže, ne može zamisliti bolju poziciju za veliku fotonaponsku elektranu nego što su ravni krovovi zgrada na Splitu 3. Zanimljiva je situacija u Kaštelima, gdje postoji vrlo ozbiljan interes za ulaganje u solarne elektrane na vlastitim krovovima. S jedne strane, ljudima je privlačna ideja da proizvode vlastitu struju, prodaju je i na tome zarađuju, no s druge strane uglavnom nemaju novca za ulaganje. Baš na tom problemu se vrlo brzo pokazala vrijednost energetske zadruge, i osnovane, uostalom, zato da bi uz ostalo olakšavala pitanje financiranja, i to ne samo Kaštelanima, nego svima koji se žele priključiti trinaestorici osnivača (četrnaesta je osnovna škola Ostrog), te desecima zainteresiranih za članstvo.
45.000 kuna godišnje
Prema riječima Ante Gotovca, upravitelja Energetske zadruge Kaštela, model nađen da se ljudima koji nemaju novca ipak omogući ulaganje u instaliranje fotonaponskih elektrana i termosolarnih panela je leasing. U kontaktu su s jednom inozemnom financijskom kućom spremnom financirati elektrane na kaštelanskim krovovima, odnosno kupiti opremu koju izaberu sami Kaštelani. Osim udruživanja, cijenu solarizaciji spušta i to što se struja iz sunčeve energije troši na mjestu na kojemu se i proizvodi. Maksimalan iznos koji se može dobiti na ime opreme je 20.000 eura, te još 5000 eura, također kroz leasing, za sanaciju krovova, pogotovo onih salonitnih koji sadrže azbest.
Elektrana snage 10 kW – trajnost joj je 25 godina – proizvede godišnje 14 megavatsati energije. Cijena kWh od 3,16 kuna, pomnožena s godišnjom proizvodnjom, daje oko 45.000 kuna godišnje. Od toga šest i pol godina, koliko traje leasing, 70 posto odlazi ulagaču, a 30 posto ostaje vlasniku, no poslije tog roka sva vrijednost prodane struje ostaje samo vlasniku. U 14 godina, koliko traje ugovor s HROTE-om, od elektrane s krova kuće može se uprihoditi oko 500.000 kuna – plus topla voda. Cijena koju su zainteresirani Kaštelani na koncu postigli iznosi sveukupno, sa svim ‘papirima’, 125.000 kuna. - Imamo čovjeka koji je dobio svoju kvotu, pa bi se već ovoga ljeta u Kaštelima mogao provesti pilot-projekt instaliranja elektrane na krovu privatne kuće - kaže Ante Gotovac.
Loša politika Vlade •• Vjeran Piršić upozorava da solarizaciju u Hrvatskoj usporava nekoliko problema, od kojih jedan čine nedovoljne kvote. Da bi imala prosjek proizvodnje električne energije od sunca koji ima Europa, Hrvatska bi trebala imati kvote 400-500 MW, upozorava Vjeran Piršić. - U svojoj energetskoj strategiji RH je odobrila 45 megawata, a u podzakonskim dokumentima dosad je odobreno samo 25. Od tih 25 koliko ih je dosad odobreno, samo su četiri instalirana. Sudionici demonstracija, organizacije iz domene civilnog društva, tražit će reviziju svih dosad izdanih izdanih odobrenja, da se vidi zašto na papiru imamo 25, a u praksi samo 4 MW, te da se sramotno male kvote podignu na novih 50 megawata godišnje, i to 25 MW integriranih (krovnih) i 25 MW neintegriranih - onih na velikim površinama – kaže Piršić. |
Kako do vlastite elektrane» Prvi uvjet instaliranju elektrane je kuća bez sjene, s površinom krova od osamdesetak kvadrata okrenutom na jug za maksimalnu isplativost elektrane od 10 kW. U postupku kroz koji nas je proveo Ante Gotovac, upravitelj Energetske zadruge u Kaštelima, prvi korak u svemu je imati urednu građevinsku dozvolu za kuću. Slijedi izrada idejnog projekta – gdje opet uskače Zadruga, pa projekti čija cijena i do sedam tisuća kuna za članove bude tek tisuću i pol. Nakon toga HEP izdaje suglasnost za povlaštenog proizvođača energije, a onda se ‘staje u red’ za HROTE (Hrvatskog operatora tržišta energije), odnosno dobivanje kvote, gdje, s obzorom na male kvote, nastaje zastoj. Pod pretpostavkom da je problem kvote riješen, s HROTE-om se potpisuje ugovor na 14 godina o prodaji energije po određenoj (poticajnoj) cijeni, uz obvezu da se u roku od godinu dana elektranu završi i pusti u rad. Cijena priključka na HEP-ovu elektrodistribucijsku mrežu košta od tri do 15 tisuća kuna. |
Solarizacija donosi posao za 25.000 ljudi» Preko Energetskih zadruga može se ljude – naročito servisere klimatizacijskih uređaja i centralnoga grijanja, te škverane – školovati da montiraju i održavaju solarnu instalaciju. U kaštelanskoj Energetskoj zadruzi imaju ljude s potrebnim ovlastima za izradu idejnih projekata, montažu i puštanje u pogon, te održavanja. Prema procjenama dr. Ljubomira Majdandžića iz Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju Hrvatska do 2020. godine može otvoriti 25.000 radnih mjesta vezanih samo uz solarizaciju. |
