StoryEditor
Šibenikživot na proplanku

Profesor Krste živi potpuno sam u napuštenom selu, a na idili i blagostanju mnogi bi mu pozavidjeli. No, ni ovdje nije uspio pobjeći divljaštvu...

Piše Joško Čelar
11. veljače 2020. - 20:05
Joško Čelar

Profesor Krste Spahija jedini je stanovnik Razora kraj Šibenika. Iako je riječ o demografski poprilično devastiranoj županiji, Razori se nalaze samo nekoliko kilometara od Jadranske magistrale, a profesor Spahija je jedini stalni stanovnik naselja koje je nekad brojilo više od 100 žitelja.

On je svoj novi obiteljski dom u Razorima sagradio 2007. godine na proplanku zelene doline maslinika i tako ostvario svoj davni san o preseljenju "na selo". Samo, jedno je selo, a nešto drugo potpuna izolacija, opet, tako blizu gradskog središta...

Već puna dva desetljeća proučava biljni i životinjski svijet toga podneblja, njegov biotop i okoliš Razora površine od oko 8,5 četvornih kilometara. Nalazeći u njemu ne "divljinu“, već iznimno životno podneblje sa svim prednostima za poljoprivredni i ruralni turistički razvoj.

O tome prof. Spahija, iako mu je prva ljubav "struja", upravo piše i znanstvenu studiju.

Ničija zemlja

- Sve je ovo privatno vlasništvo, reći će nam dok sjedimo na terasi njegove kuće koja ima vlastite izvore energije i filtriranu vodu kišniuc, u okolišu bez ikakve infrastrukture i, nažalost, devastiranom ljudskim nemarom.

Ovdje obitava, kaže naš sugovornik, ljubitelj prirode, cijeli životinjski svijet ptica, kunaca, zečeva, divljih svinja, lisica, lasica i drugih životnija.

- Ali nažalost, taj se bogati fond faune, smanjuje i nemilice uništava, pretjeranim izlovom i krivolovom. Kao da je ovo ničija zemlja, ostavljena na milost i nemilost nedobronamjernima. Naravno, usporedo s time, devastira se i sama flora.

Ipak, ohrabruje, kazat će Spahija, što se neki vlasnici zemljišta žele iz gradova vratiti na svoja obiteljska imanja, na djedovinu, i uz određena ulaganja, uz potpore, ovdje živjeti uz maslinike, vinograde, badem, smokvu, uzgoj divljači, peradi... baviti se agroturizmom.

Spahija je tome pridonio na svoj način, tako što je iz Slavonije prije dvije godine nabavio fazane koji su se brzo razmnožili, ali su ih - desetkovali krivolovci.

Slično njemu, i Marko Trlaja iz šibenskog gradskog predjela Crnica, u Razorima ima dvije farme divljih zečeva, a Vedran Vudrag farmu smilja sa 45 tisuća sadnica. Trlajinim zečevima dogodilo se isto što i Spahijinim fazanima.

Spahija se stoga zalaže da se prostor Razora izdvoji iz svake lovačke aktivnosti lovačkoga društva, iz Bilica ili drugih lokacija, i da se krivolov strogo kažnjava. Na tome će inzistirati kroz njihovu Seljačku zadrugu čiji Spahija predsjednik. Cilj je da još nedirnuti prostor Razora postane park prirode, sa svim zaštitnim odredbama kakvima su obuhvaćeni parkovi prirode u Hrvatskoj.

Specijaliteti od divljači

Ljudi se ovdje ipak vraćaju na svoju zemlju, sade maslinike i voćnjake na malim imanjima, ali gdje još uvijek borave samo povremeno. Najviše je Lambaša, Vudraga, Jurišića, tu su i Štrkalj, Mikulandra, Trlaja... Svi iz gradske četvrti Crnica.
Planiraju li nešto učiniti grad Šibenik i županija za razvitak tog zaboravljenog, a nekad napučenog prostora u zaleđu grada, pitamo Spahiju.

- Imali smo kvalitetan projekt razvoja Razora kao poljoprivrednoga kraja s obiteljskim stambenim naseljem i istaknutim segmentom seoskoga-ruralnog turizma, uklopljenim u prirodni okoliš. To smo predstavljali i Gradu i Županiji, što je sa zanimanjem primljeno.

Ali još uvijek su im prioriteti drugi, krupniji komunalni i gospodarski projekti. I zato mislimo da bi trebalo konačno ozbiljnije poraditi na ovome i iskoristiti sredstva fondova Europske unije za takav razvoj koja se koriste i za druge ruralne sredine u Hrvatskoj.

Već sada su neka domaćinstva sezonski, a Spahija tijekom cijele godine, izletnicima i namjernicima u mogućnosti pružati ugođaj boravka u prirodi s lokalnim specijalitetima od divljači i od ribe, bilo iz uzgajališta u ušću rijeke Krke, ili one iz mora, kao i sve druge "lipe bokune“.

Naš Spahija je izvrstan kuhar. Kako smo došli do te spoznaje? "Istraživačkom" metodom - kušali smo njegovo jelo, mirisnu juhu i zeca s iznimno ukusnim njokima, što je danas uistinu prava rijetkost na našim stolovima.

Ljepota krajolika

I kad je riječ o "dobroj kapljici“, Spahija tu ima što pokazati: izvrsna vina, crno i bijelo, maraštinu, vareniku, razne likere od aromatičnoga bilja, ljekovitu travaricu, povrće i voće. Sve proizvedeno i uzgajano bez ikakvih dodataka i pesticida.

Naposljetku, u rano sunčano poslijepodne vozili smo se Spahijinim land roverom putovima Razora, promičući kroz zeleni krajolik. Udisali mirisni zrak bilja, dok su nas u niskome letu pratile ptice. Kao u kakvom romantičnom filmu. Ili barem promo filmu za kakav park prirode, ako već ne i nacionalni park...

Svratili smo usput do imanja Mira Vudraga koji oko svoje kuće uvijek nešto dograđuje i koji će rado primiti prijatelja i namjernika uz fetu pršuta i čašu crnoga. Gotovo da bismo mogli zamisliti i navalu turista, ponuda nije sporna.

Takao je to kod ljudi iz, reklo bi se na prvi pogled, potpuno razorenih Razora.

#RAZORI#šIBENIK#KRSTE SPAHIJA#KRIVOLOVCI

Izdvojeno