– Ajde mi recite, jel to apsurdno, oni nude nešto čime bismo unaprijedili proizvodnju, a naši poduzetnici nemaju projekte, nemaju ideje, teško im je popunit nužnu dokumentaciju – komentiramo s Filipom Voloderom (74) iz Tijarice, vlasnikom peradarske tvrtke “Garo”, čiji je projekt uz još jedan, uzgoja pastrva, jedini iz cijele Dalmatinske zagore dobio sredstva, odnosno kredit IPARD-a i HBOR-a od pet milijuna kuna, od čega je 60 posto nepovratnih sredstava, a ostalo će vraćati počevši od 2013. godine uz dva posto kamata.
Proizvodnjom jaja Voloder se bavi od početka sedamdesetih, bio je prvi privatni jajar u Dalmaciji u vrijeme poduzetništvu nesklonog komunizma, i to, kaže, da bi mogao školovati djecu. Još 1991. godine osnovao je tvrtku “Garo”, koju danas vode njegova djeca Zdravko, Martin i Zdravka.
– Čujte, procijenio sam da vrlo povoljno mogu unaprijediti i proširiti proizvodnju, jer sve što nam je bilo propisano da moramo projektirati i nadograditi, i tako ćemo morati napraviti čim uđemo u EU. Samo ćemo tada sve plaćati iz svog džepa. Ono što naše poduzetnike plaši jest velika dokumentacija, to je istina. Od 12 hrvatskih institucija smo skupljali papire, prošli europske i državne kontrole, samo to je trajalo više od pola godine – govori Filip.
– Međutim, postojala je olakotna okolnost, u Varaždinu i Čakovcu postoji niz firmi koje se bave rješavanjem baš ove dokumentacije, dok u Dalmaciji nisam našao nikog. To nas je stajalo 22 tisuće kuna, ali kad se sve zbroji i oduzme, isplatilo se. A i možemo vidjeti kako se radi u poslovnom svijetu; ma za sve smo trebali donijeti uvjerenja o ispravnosti i stručnosti. I ako si ispravan, dobiješ poticaj – pokazuje nam Filip jedan od debelih registratora.
Filip pokazuje debele registratore da se vidi koliko je papira trebalo prikupiti da bi se dobio ‘europski’ novac |
‘Treba biti pametan’
Kad bi imao više koka, bilo bi moguće izgraditi postrojenje za proizvodnju bioplina, što nosi nevjerojatno visoku zaradu, ali “Garin” kapacitet zasad je premali za takav projekt.– Ma čudim se da u Zagori nitko nije dobio poticaje, a ko zna je li i nudio, najviše me brine što nema inicijativa za stočarstvo, poljoprivredu, odnosno proizvodnju zdrave hrane di bismo mogli bit ponajbolji u Europi... Znate, da sam ja mlađi, izgura bi još projekata, sad mi je jasno što treba raditi. Ljudi se možda boje novih kredita, ali ja sam sve na kredite izgradio, samo treba bit pametan i pažljiv i sve što se digne oplođivati – objašnjava Filip, i ističe kako se ne boji Europske unije.
– Znam pravilo: Ko god želi i zna radit, taj će imat, a ko neće, nije ni dosad ima. Obiša san cilu Njemačku gledajući kako rade njihovi peradarnici i općenito sam shvatija da je tamo planska proizvodnja. U nas se ne zna ko pije, a ko plaća i kako ćeš onda radit išta isplativo – zaključuje pionir jajarstva Dalmatinske zagore.
‘Dok je Solin još govorija na induktorski telefon, mi smo imali 34 telefonska priključka’Voloder je i u socijalizmu bio jedan od pokretača razvoja svoga kraja, kao predsjednik mjesne zajednice Tijarica u dugogodišnjem mandatu od kraja šezdesetih godina. |