Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
OtociPoruka bodulima

Pismo vozača kamiona od kojeg svi okreću glavu: Otočani, primite nas i sada, ali i ljeti. Bez nas sve police će biti prazne!

Piše Gordan Zubčić
26. ožujka 2020. - 12:11
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

U kontekstu aktualne situacije oko zabrane putovanja na otoke svima koji nemaju prebivalište na škojima, ali i smanjivanja broja isplovljavanja trajekata i katamarana, naša redakcija primila je zanimljivu poruku vozača jednog od kamiona koji obavljaju svakodnevnu opskrbu naših bodula.

Dopis našeg čitatelja koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman objavljujemo u cijelosti jer iz prve ruke svjedoči o nepotrebno prenaglašenoj atmosferi koja vlada među građanima, posebice sada kada je za sve nužna “čista glava”.

“Poštovani, zabrinut kao i svi mi vezano za zdravstvenu situaciju, obraćam Vam se s trenutno manje važnim upitom, ali za neke od nas jako važnom stvari.

Evo, nakon novonastale situacije i početka širenja koronavirusa u Hrvatskoj, među mnogim sankcijama i mjerama opreza navedena je i zabrana prometovanja trajektnim linijama svima osim dostavnim (teretnim vozilima) i otočanima koji svoje prebivalište imaju na otoku.

Nadajmo se kako ćemo svi zajedno pobijediti ovu nastalu situaciju i da ćemo nastaviti svi skupa normalno živjeti.

A moj se život, osim moje obitelji i prijatelja, svodi na svakodnevno poslovno putovanje trajektom. Vozim kamion (hladnjaču) na otoke opskrbljujući robom trgovine i hotele. Baš kao i sada za vrijeme trajanja koronavirusa, radimo pojačanim intenzitetom kako bismo svima nama omogućili da nesmetano obavljamo kupovinu.

Svake godine kada krene turistička sezona, imamo velikih problema u polasku i povratku s otoka zbog velikih gužvi. Godinama nam se obećava da će se nešto riješiti, ali kada krene sezona, svi od nas okreću glavu. Više puta sam se osobno i s kolegama obraćao nadležnima za luku na Hvaru, a tako i u Supetru. Nitko nam ne želi pomoći, a, baš kao i sada, tamo odlazimo jer nam je to posao.

Sada, za vrijeme ove krizne zdravstvene situacije, svakodnevno i dalje odlazimo na otoke svjesni kako je tamošnjem stanovništvu potrebna hrana. Ljeti se budimo u zoru i po 15-16 sati provedemo na poslu (u kamionu), a sve zato što imamo jednak tretman kao i svi ostali. Stojimo satima u redovima nakon obavljenog posla kao da smo prvi put kročili na otok, a ne kao netko tko je tu svakodnevno.

Svjestan sam kako možda ovo nije vrijeme za rješavanje ovakvih problema, ali mislim da je u ovoj situaciji proradila svijest sviju nas.

Moj upit glasi: Jesu li ljudi (otočani) svjesni koliko smo im mi potrebni u ovim vremenima? Razmisle li kako ovise i oni o nama i kako bi bilo dobro da primijete kako cijelu godinu dolazimo i čekamo umorni kako bismo se sutra opet vratili i njima donijeli hranu?

Postoji li mogućnost da nam ljeti iziđu u susret pa nam olakšaju povratak kući, da nas ne gledaju kao problem, nego da shvate da mi kroz naš posao zapravo omogućavamo njima da im život normalno funkcionira?” 

#KORONAVIRUS

Izdvojeno