Lijepa priča o uspjehu u Dalmaciji: uz pomoć EU fondova i truda od ničega do 170 zaposlenih!

Trend percepcije zdrave hrane sve prisutniji je u Hrvatskoj - potrošači čitaju deklaracije i spremni su izdvojiti i koju kunu više za proizvode bez aditiva. Na krilima te probuđene svijesti "leti" i "Purex", tvrtka koja se bavi uzgojem peradi i prodajom mesa, jedna od najbrže rastućih na području Dalmacije.
Na oko 60.000 kvadrata razvili su pogone, a skoro 80 posto proizvodnje plasiraju kroz vlastitu prodajnu mrežu. Marketing im je definitivno najslabija stavka, pa svoj uspjeh duguju usmenoj predaji - naime, kupci znaju reći kako je piletina iz "Purexa" najbliža onoj domaćoj, da čak ima i miris, i to zahvaljujući činjenici da se u meso ne ubrizgavaju hormoni.
- Naši pilići i purići ne narastu preko noći. Žive sigurno 15 do 30 dana duže od onih u velikim industrijskim sustavima. Osim toga, na policama "Purexa" neće završiti ništa što se meni ne svidi. Prvo degustiram ja, a onda ponudim kćerima i sinu koji su se razvili u prave kritičare. A ima ih, fala Bogu - kaže Milivoj Dragošević, osnivač i vlasnik "Purexa" i ponosni otac šestero djece.
U poduzetničke se vode ovaj, po zvanju diplomirani inženjer strojarstva, upustio upravo radi svog podmlatka i želje da jedu zdravo i dobro.
- Počeo sam proučavati deklaracije i vidio da su mesni proizvodi puni otrovnih komponenti, u malim dozama, doduše, no skupi se toga nakon dugotrajne konzumacije. Pitao sam se čime to hranimo djecu, kako biti siguran da meso koje kupujemo nije napunjeno različitim otrovima.
Na "akciju" sam se odlučio 2001. godine kad sam imao već četvero djece i uredan posao u svojoj struci. Nabavio sam 20 purana i posvetio se njihovu uzgoju u selu Smolonje iznad Omiša odakle sam rodom. U početku je to bilo za potrebe moje uže i šire obitelji, poslije i prijatelja, koji su bili više nego oduševljeni. Meso je bilo ukusno i, što je najvažnije, znali su odakle dolazi - prisjeća se Milivoj.

'GMO free' žitarice

Kad je vidio da zna i može, odlučio se, kaže, na ambiciozniji pothvat - kupio je 200 purica, a kad su dozrele za konzumaciju, nije bilo druge nego otvoriti klaonicu i legalizirati djelatnost. Tako je i nastao "Purex".
Nedugo zatim Dragošević se počeo širiti - kupio je farmu nekadašnjeg "Jadra peradarstva" u Košutama kod Sinja, ali ne u procesu privatizacije, već naknadno. Tamo je obnovio dotrajale objekte i izgradio tvornicu stočne hrane. U međuvremenu je iznajmio te obnovio farme u Muću, Ugljanima i Dugopolju, tako da "Purex" godišnje uzgoji 140.000 purana i 350.000 brojlera (pilića).
- Imao sam veće šanse da propadnem nego da uspijem. U toj prvoj fazi potrebna je, rekao bih, jedna doza hazarderstva i hrabrosti... Ako ste je preživjeli, preostaje vam srediti sustav, te kvalitetno investirati - govori Dragošević, poduzetnik koji ide ukorak s vremenom - među 170 djelatnika koje "Purex" trenutačno zapošljava, dvoje ih je angažirano primarno za praćenje natječaja za privlačenje novca iz EU fondova.
- Naši poduzetnici možda ne shvaćaju, ali to je definitivno najbolje ulaganje. Moji su se zaposlenici već toliko osposobili na praćenju tih natječaja vezanih za poljoprivredu da nam više uopće nije potrebna pomoć konzultantskih tvrtki oko pripreme potrebne dokumentacije.
U svakom slučaju, europskim novcem iz pretpristupnih fondova pokrili smo 2012. godine 40 posto investicije vezane uz gradnju pogona za preradu u Hrvacama. Tada smo, naime, "povukli", 10,5 milijuna kuna. Prije nekoliko mjeseci prošli smo i na natječaju za nepovratna EU sredstva u kojem je posrednik bilo Ministarstvo poljoprivrede i za ukupnu investiciju od šest milijuna kuna dobili pola sredstava koje ćemo uložiti u nabavu opreme i vozila, te dodatno opremanje pogona.
S europskim novcem planiramo pokriti i 50 posto troška izgradnje inkubatorske stanice, odnosno rodilišta za piliće i puriće, što će nas koštati ukupno 1,5 milijuna eura - najavljuje Dragošević.
Piliće i puriće stare jedan dan "Purex" uvozi trenutačno iz Mađarske i Slovačke jer u Hrvatskoj, prema riječima, našeg sugovornika, nema "adekvatnih roditeljskih jata", pa su prisiljeni na uvoz...
- Bitno je u kakvim uvjetima držite životinje i na koji način ih hranite. Naša perad ima 20 posto sporiji prirast od industrijski uzgojene peradi jer im ne dajemo stimulatore rasta. Sami proizvodimo stočnu hranu koja je u potpunosti oslobođena od svih štetnih tvari - kokcidiostatika, antibiotika, hormona...
Na "GMO free" žitarice potrošimo milijun i pol kuna godišnje više nego što bismo plaćali da uzimamo genetski modificiran proizvod. Da bismo održali zdravstvenu ispravnost cijelog sustava, životinjama dajemo herbalne pripravke na bazi eteričnih ulja timijana, origana, ružmarina, bijelog luka... Jedini smo u Hrvatskoj koji peradi za imunitet daju beta-glukan.
To sam vidio na seminaru u Belgiji, kod jednog ekološkog proizvođača, svidjelo mi se, pa sam primijenio... Osvjedočili ste se i sami kako nema nikakvog smrada s naših farmi, a to je zato što životinje držimo u vrhunskoj mikroklimi. Primjera radi, koncentracija ugljičnog dioksida u školskim učionicama smije biti maksimalno 1.500 p.p.m.-a, a u našim je pogonima neznatno viša - govori vlasnik "Purexa", koji svoje proizvode prodaje u 11 trgovina na splitskom području i još devet na zagrebačkom, a upravo su u tijeku pripreme za otvaranje prodajnog objekta u Stobreču.

Nema straha od inspekcija

Hoće li takva ekspanzija na tržištu ići nauštrb kvalitete, pitamo našeg sugovornika budući da općenito prevladava stav kako je lako proizvoditi kvalitetno kad su u pitanju male količine...
- Naša proizvodnja primarno jest skuplja s obzirom na prehranu i zaštitu životinja, te uvjete na farmama, ali i proizvod samim time mora imati veću cijenu. Na taj način kompenziramo ulaganje u kvalitetu, kupci su toga svjesni... Nikad kod nas nije bilo dampinških cijena, to nije naš sistem... Viškove ne stvaramo, dapače, ljeti ne možemo imati dovoljno pilećeg ili purećeg filea koliko nam traže restorani.
Otkako se turisti ravnaju po ocjenama na internetu, ugostiteljima više nije u interesu nabavljati škart od mesa. Osim toga, porast proizvodnje usklađujemo s potrebama - plan je da u sljedećih deset godina rastemo maksimalno 40 posto i broj radnika povećamo na 250. Cilj je, dakle, imati sustav koji možete zadržati na ovoj razini kvalitete proizvoda - napominje Dragošević.
Vlasnika "Purexa" pitamo i strahuju li u ovoj tvrtki od pojačanih inspekcijskih kontrola koje je Ministarstvo poljoprivrede najavilo za prosinac.
- Ma kakvi, naše purice i pivce može se bez straha uzeti za Božić! Dapače, priželjkujem što više kontrola zdravstvene ispravnosti, ali ne samo mikrobiologije, već i toksina. Ono što želim reći jest da su za zdravlje konzumenata dugoročno opasniji antibiotici i aditivi u mesu negoli neznatna količina bakterija kao što su Salmonella, Listeria ili Escherischia coli.
Najstrašnije je što potrošači ne moraju strahovati samo od takvih dodataka koji se daju životinjama kako bi se pospješio njihov brzi rast, te od antibiotika koji ih održavaju zdravima i u dobroj kondiciji, već i od dezinficijensa. Vjerovali ili ne, meso se po površini prska i klornim preparatima da bi mu se produljio rok uporabe. Takve stvari bi naši inspektori morali kontrolirati - smatra Milivoj Dragošević.