Kako su braća iz Zavojana osvajala Hrvatsku: slavna povijest obitelji Pivac počela je na Sutjesci, a biznis su podignuli na visoku razinu još za vrijeme socijalizma

Grupacija Pivac, jedna od najvećih mesnih industrija u Hrvatskoj, podrijetlo vuče iz Zavojana, sela smještenog u srcu Vrgorske krajine, oko 15 kilometara zapadno od Vrgorca. U ovdašnjem ljutom kršu, podno planine Mihovil, stoljećima se zavojanski čovjek borio za golo preživljavanje obrađujući škrtu zemlju na okolnim skromnim poljima i docima. Tu je ponikao i Ante Pivac, otac Milenka Pivca, vlasnika prve mesnice od koje je nastala današnja nacionalno važna mesna industrija.

Spomenuti Ante Pivac, zvani Lala, mesarskim se obrtom bavio u Zavojanima odmah nakon Drugog svjetskog rata. Njegov sin Milenko sudionik je partizanske borbe, ranjeni veteran Sutjeske, dok njegova supruga Mila, rođena Prnić, potječe iz istoimenog zaselka od svega nekoliko kuća smještenog u vrgorskom selu Kljenak.

Mila je u bitci na Sutjesci izgubila dva brata, a zajedno s majkom i dvjema sestrama dočekala je kraj rata u izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu.

Iako teško izranjavani ratom, Milenko i Mila ne dopuštaju da ih osobne i obiteljske tragedije spriječe u izgradnji budućeg života i vjenčaju se još prije njegove demobilizacije i grade obitelj u Mariboru gdje se 1949. rađa njihov najstariji sin Tonći. Nedugo potom vraćaju se natrag u Zavojane gdje Milenko pomaže ocu u mesarskom obrtu kojega 1952. godine prenose u Vrgorac i otvaraju prvu mesnicu. Ta se mesnica uzima kao službeni početak Mesne industrije "Braća Pivac".

U godinama koje će uslijediti Milenko kupuje stoku u okolnim vrgorskim i hercegovačkim selima i dovodi je pješice u Vrgorac. Srijedom je odlazio i na imotski stočni pazar. U svemu je uz njega i supruga Mila. Čim je malo stasao, u tom mukotrpnom poslu pomaže im i sin Tonći. Bilo je to vrijeme prepuno odricanja kada su u Vrgorcu osim mesnice Milenka Pivca postojale i druge, poput mesnice stiljskog trgovca Ante Šimunovića (Bantula), zatim mesnice Mate Martinca, Luke Grljušića, Stipe Katavića te Anđe Pivac i Mate Katavića.

Radila su i dva restorana, u vlasništvu obitelji Hrstić i obitelji Katavić. Mesom se tada opskrbljivao ne samo Vrgorac, već ga se izvozilo i izvan krajine, sve do Splita.

Milenko i sin Tonći desetljećima obilaze vrgorska i okolna sela i udaljenije sajmove po Dalmaciji te BiH i kupuju stoku. "Od brda odvaljeni" Tonći bio je idealan za taj posao i Vrgorčani se još i danas sjećaju kako se vješto nosio s neposlušnim bikovima i kravama, pogotovo kada bi ponekad znali pobjeći i protrčati ulicama Vrgorca.

Tonći je završio osnovnu školu u Vrgorcu, a potom nastavio trgovačku školu u Makarskoj. Kako je bio potreban djedu i ocu u poslu nije se dalje školovao, već je preuzeo velike odgovornosti u mesnici.

Svjedok vremena, umirovljeni trgovac Marko Pivac (Vegin) iz Zavojana kaže kako mu nije bilo lako raditi jer nije imao kamion, ali je ipak kupovao stoku po okolnim selima i susjednoj Hercegovini.

- Uz to što je bio nabavljač, radio je u klaonici i mesnici, zajedno s roditeljima. Ja san 1967. imao neki kamiončić pa bi mi zavojanski trgovci i mesari ispunili njegovu kabinu i odlazili na imotski pazar. Uz mene i Tonćija unutra bi se ugurali Luka Grljušić i njegov sin Joze, Tonći Pivac (Anđin), Nedo Jukić i Ikica Jukić. Na pazaru bi kupili jednu kravu i tele, a na povratku bi Tonći odmah na Orašini u priručnoj klaonici, koja je imala vodu samo iz čatrnje, zaklao životinju, izvadio njezin drob i ostavio pod kožom da se hladi. Ujutro prije zore bi digao kožu, rasjekao meso i prenio ga u mesnicu prije nego se otvori da bi imali što prodavati Vrgorčanima. Kasnije je bilo lakše nakon što su kupili kamion, a stasala su i braća Ivica i Neven pa su svi zajednički radili uz veliku podršku roditelja. Stvarali su ovo što imaju danas - kaže Marko.

Od prve mesnice braća Tonći, Ivica i Neven zajedno sa svojim obiteljima dižu biznis na višu razinu još za vrijeme socijalizma, 80-ih godina, kada su njihovo meso kupovali makarski ugostitelji i hotelijeri. Rast Mesne industrije "Braća Pivac" se nastavlja tijekom 90-ih godina, pa sve do danas. Najveći rast doživljavaju u posljednjih petnaestak godina, pa su krajem 2000-ih dosegli sto, a 2007. milijardu kuna prometa. Danas je ta brojka narasla na čak dvije milijarde. Tvrtka je po udjelu podijeljena na jednake dijelove i njome zajednički upravljaju kao obitelj.

Kako ističu u samoj tvrtki, brend Pivac je danas sinonim za vrhunske suhomesnate delicije, zasnovane na pažljivo čuvanim receptima prenošenima s generacije na generaciju, s domaćim pršutom, pancetom i kraškim vratom kao najprepoznatljivijim i najznačajnijim proizvodima. Prisutni su u velikim trgovačkim lancima s više od 270 vlastitih mesnica i maloprodajnih trgovina u Hrvatskoj. Uz Mesnu industriju "Braća Pivac" u Vrgorcu, grupaciju Pivac čine još PPK karlovačka mesna industrija, čakovečka Vajda i Dalmesso iz Klisa, a s više od 1180 zaposlenika u Mesnoj industriji Braća Pivac i preko dvije tisuće u Grupaciji Pivac.

Uz osnovnu djelatnost, Pivci su uspješni i u turizmu. Vlasnici ili suvlasnici su hotela "Biokovo" i "Miramare" na Makarskoj rivijeri te hotela "Petka" u Dubrovniku i tvrtke "Petra", registrirane za promet nekretninama. Drže i gotovo trećinu dionica najveće konditorske tvrtke u Hrvatskoj – Kraša, gdje su drugi najveći dioničar. U Vrgorcu također imaju benzinsku postaju.

Usprkos biznisu koji je daleko odmakao od one prve mesnice u Vrgorcu 1952. godine, Pivci su do danas ostali usko povezani sa zajednicom iz koje su potekli. Ranije su izgradili veliki pogon u Vrgorcu i pršutanu u rodnim Zavojanima, i to u vremenima kada je Vrgorac bio loše prometno povezan i daleko u provinciji zbog čega je postojalo daleko više razloga da odu u neki veći centar nego da ostanu u Vrgorcu. U međuvremenu je došla autocesta, a tik do nje, u Gospodarskoj zoni Ravča, upravo grade tri velike zgrade ukupne vrijednosti 15 milijuna eura. Za tu su potrebu 2017. godine od Grada Vrgorca kupili tri parcele površine 32.695 četvornih metara s namjerom gradnje moderne pršutane, pogona za svježu i polutrajnu robu te upravne zgrade.

Sva tri objekta imaju tlocrtnu površinu od oko 22 tisuće četvornih metara. Nakon što cijeli projekt bude gotov, iz Vrgorca na Ravču preselit će se cjelokupna tvrtka, a ovo ulaganje je dio šireg investicijskog ciklusa Grupacije Pivac vrijednog 200 milijuna kuna kojim žele spojiti hrvatski sjever i jug. Naime, uz pogon za sušenje pršuta na Ravči, u Pivčevoj tvrtci Vajda u Čakovcu gradi se novi klaonički pogon, a isto tako, na području Slavonije rastu kapaciteti tova svinja, koji su sad na razini od 100 tisuća komada godišnje, što se u roku dvije do tri godine namjerava udvostručiti.