"Guglate" li ime Nikoline Šustić Stanković (33), pretraživač će vam, pogrešno, sugerirati kako se radi o košarkašici. Ispravljamo i naglašavamo, jer nije mala stvar - riječ je splitskoj (ultra)maratonki, svjetskoj prvakinji na 100 kilometara.
-Vjerojatno su pogriješili jer sam prije, zajedno sa sestrama, trenirala košarku – objašnjava nam Nikolina odmah na početku.
S košarke na "stotku". Kako je došlo do promjene?
- Sve tri sestre odlučile smo se prijaviti na splitski polumaraton. Mislim da je to bilo prije desetak godina. Pobijedila sam i otkrila novu veliku ljubav – trčanje. Od tada sam se intenzivnije počela baviti time i trenirati, a odmah su me privukle duge dionice, maraton i još više ultramaraton.
Korona sve prekinula
„Palo“ je i zlato na Svjetskom prvenstvu u ultramaratonu održanom baš u Hrvatskoj. Je li vam to najdražu medalju do sada?
- Pa, da, mogu reći da tu posebno pamtim. Bilo je to u Svetom Martinu na Muri. Tada sam postavila hrvatski rekord u muškoj i ženskoj konkurenciji koji je u međuvremenu „skinut“. Inače nikad nemam tremu, skroz sam opuštena, no sjećam se da sam onda osjećala ogroman presing, valjda zato što smo bili domaćini.
A prošlogodišnji splitski maraton? I tu ste pobijedili...
- To će mi ostati kao lijepa uspomena. Poseban je osjećaj pobijediti u svome gradu, iako nisam prezadovoljna. Imala sam jako slab rezultat, ali eto, svejedno sam bila prva. Još u mome Splitu... Pamtit ću to čitav život – razvukla je veliki osmijeh.
'Korona' vam je, kao i većini sportaša, pomrsila planove?
- Malo je reć'! – inače uvijek nasmijano lice na trenutak se namrštilo.
- Navikla sam ići na puno utrka. Godišnje bih znala odraditi dvije 'stotke' (ultramaraton od 100 km, op.a.), dva kraća od 50 kilometara i 10-15 maratona. Tako da me ova situacija skroz poremetila. Kako su stale utrke, tako sam i ja malo usporila. Sve me ovo živcira. Najradije ne bih ni trčala dok se sve ne vrati u normalu – priča nam simpatična „dugoprugašica“.
Splićanka ipak neće na ovogodišnje Olimpijske igre. Norma za maraton iznosila je dva sata i 45 minuta, no naprasno je „skresana“ na 2:29:30. Tokio je zaboravljen, a Nikolina već gleda prema Parizu 2024. godine.
- Staru normu sam istrčala više puta i po njoj bih imala pravo nastupa, ali ovu novu još uvijek nemam – priznaje, ali tvrdi da ne žali previše.
- Najbolji rezultat mi je dva sata i 37 minuta. Ne znam zašto su ovoliko povećali prag. Možda zato da smanje broj trkača. Nije još sigurno ni da će se održati, iako organizatori ne namjeravaju odustati.
Radite puno radno vrijeme u splitskoj podružnici tvrtke Ericsson Nikola Tesla. Kako izgleda jedan dan u životu (ultra)maratonke?
- Ustanem ujutro oko sedam i otrčim pola sata prije posla. U firmi sam do pet, a već u šest sam na Marjanu. Neki se čude kako mogu odmah na trening iza posla, ali meni je to gušt. Trčanje me opušta, stvarno to volim. Vratim se kući umorna, ali ispunjena.
Kako izgleda priprema neposredno prije ultramaratona? Trči se skoro osam sati, čitavu smjenu. Jedete li prije nešto posebno?
- Nemam nikakav specijalni jelovnik. Za marendu, kao i svakog dana, pojedem dva baškotina i mliječni namaz. Za vrijeme utrke popijem neki izotonični napitak ili energetski gel kojeg baš i ne volim. Jedino, kroz zadnjih 30ak kilometara popijem čašu-dvije Coca-Cole. Iza utrke ne mogu baš odmah jesti, moram pričekati neko vrijeme da se tijelo smiri.
Žene sve lakše izdrže
Kome je lakše izdržati toliko duge dionice, ženama ili muškarcima?
- Mislim da je nama ženama lakše, čini mi se da smo izdržljivije – s pravom, ponosno će Nikolina.
- Poznajem nekoliko naših dobrih muških trkača koji u maratonu ostvaruju bolje rezultate od mene, ali u ultramaratonu ih uvijek pobijedim. Tu je, po meni, najvažnija glava. Na 'ultri' uvijek mislim pozitivno i vjerujem u dobar rezultat, dok na maratonu često krenem prežestoko.
Za kraj, čuli smo za nadimak 'Slonica'. Koja se priča krije iza toga?
- Ajme, haha, to je dobra priča. Na prvu 'Wings for life' utrku sam se prijavila pod svojim imenom, ali netko od prijatelja me naknadno prijavio kao Nikolina Slonica Šustić, aludirajući na moju građu koja je baš suprotna tome, haha.
Kako sam pobijedila, a prijenos je tada bio na kanalu Eurosport, njihovi komentatori su rekli da je pobjednica Nikolina Slonica Šustić - rekla nam je Nikolina, peterostruka pobjednica utrke "Wings for life".
'Super Niku' smo „uhvatili u trku“, netom prije njezine popodnevne terapije, kako voli nazvati svoje trčanje Marjanom. Nadajmo se kako će pandemija uskoro popustiti, a svijet se vratiti u 'normalu', zajedno s njim i sport. Za to vrijeme Nikolina će, kao živi primjer da žene mogu sve, s guštom nizati kilometre, a kada opet krenu utrke – i nove medalje.
Voliš ovakve teme? Svaki dan donosimo nove! I sve su na našem portalu https://slobodnadalmacija.hr/budi-slobodna