Sve na svijetu ima svoj početak i svoj kraj. Tako je. I tu promjene nema. No, postoje oni koji kraj čine lakšim. Dostojanstvenijim. Manje bolnim.
Ona je jedna od njih, ime joj je Maja Božić Šakić, specijalistica je onkologije i radioterapije, voditeljica je županijskog mobilnog palijativnog tima. I mi ćemo je nazvati pionirkom palijativnog sustava u Dalmaciji, premda će ona kazati kako nije sama, kako nije jedina, kako je tu tim, kako je "samo" pomogla... Teško je u razgovoru s takvim posebnim ženama preskočiti njihovo "mi" i osvrnuti se na njihovo "ja", ne daju se lako.
- Bez suosjećanja vam nema ni dobrog odnosa s pacijentima. Uz to, naravno, treba imati savjest i svijest, kazat će, a mi ćemo dodati kako je tu i znanje.
Znanje i iskustvo stečeno u bolničkom radu kroz gotovo tri desetljeća.
- A čujte, onkologinja sam, pa mi je to nekako prirodni milje, jer je gotovo 80 posto mojih sadašnjih pacijenata upravo onkoloških. Težak je to posao, ali teško je i pacijentima, opet nas riječima spušta na tlo, ne da nam da je uzdižemo, a mi bi baš htjeli. Jer, stavite se, recimo, u postole dr. Maje, samo na par minuta. Pa pokušajte vidjeti onog koji boluje, njen trud da mu simptome ublaži, zrake u pacijentovim očima, suze u njenim... Teško, je l' tako?
- Odgovorna sam za to da pacijentima omogućim bolju kvalitetu života! Lijepo je olakšati im, pomoći im, a za uzvrat od njih dobijem posebnu snagu i radost koja me čini i sretnijom i odmornijom kad se vraćam s terena, veli nam.
I onda nam pojašnjava kako naši ljudi nisu razmaženi, ne traže da ih se gladi, čvrsti su i hrabri. Hrabra je i dr. Maja, dok nas uči kako treba imati i dnevni i tjedni i godišnji odmor, kako treba svako raditi na sebi, kako treba redovito "puniti baterije", i tjelesne i duševne. Sve nas to uči, a mi slušamo bez daha, umotani sigurno u znanje i pozitivnu energiju kojom liječnica zrači.