- Ajme opet je Hajduk izgubia. Nikad ništa od njega, nema koji živac mi nije istrošen...
- Ala brate, pusti to, nego satrat će me ova južina, kako bit normalan po ovon vrimenu. Blažena bura! Još sad moran nju čekat dvi ure da se spremi, idemo na Rivu, a ne na prijem Papi, za Gospu Blaženu!
Ovako otprilike izgleda tipičan dijalog Dalmatinaca na kavi – bar iz perspektive braće kontinentalaca.
Splićanka Dubravka Pešorda, magistrica psihologije, pojašnjava nam koje su beneficije svima omraženog grintanja i kakav učinak imaju na psihu pojedinca.
- Kad se ljude pita koja im je najiritantnija osobina kod prijatelja ili partnera, grintanje će često biti na vrhu liste. Ne volimo ga slušati i često nam stvara neugodu jer imamo dojam da se od nas nešto očekuje. Bilo da riješimo situaciju, bilo da se složimo s grintanjem.
Ipak, najčešći razlozi grintanja zapravo nemaju veze s potrebom da problem stvarno i riješimo. Izgovaranjem onoga što nas muči dobivamo dvije važne stvari. Prvo, dolazimo u kontakt sa svojim osjećajima te ih izgovaranjem izbacujemo, što je svakako bolje i zdravije od toga da ih držimo u sebi.
Također, grintanjem ispunjavamo urođenu psihološku potrebu da nas druga osoba čuje, suosjeća ili se složi s nama - pojašnjava psihologinja, ali naglašava da grintanje treba dozirati.
- Štetno može biti ako je konstantno i ako se nismo sposobni fokusirati ni na što osim negativnih stvari u svom životu i okolini, no, onako kako ga većina ljudi u našoj okolini provodi, radi se samo o potrebi za povezivanjem s drugima, a toga nam, osobito u zadnjih godinu dana, izrazito nedostaje - zaključuje Pešorda.
I dok muškarci uglavnom grinatju, žene ćakulaju, komentiraju, pomalo i ogovaraju... Ponekad i preko svake mjere... Zašto Dalmatinke imaju potrebu ćakulati i otvoreno pričati o svojim problemima i iskreno dijeliti svoje emocije s prijateljicama?
Je li nam to u genskom kodu ili je ipak riječ o još jednom nepotkrijepljenom stereotipu? Ima li što loše u tome ili je ćakulanje ljekovito?
- Velik dio stereotipa ima svoje uporište u stvarnosti. Naime, činjenica je da istraživanja pokazuju da su ženska prijateljstva generalno ekspresivnija, to jest uključuju emocionalno nabijenu verbalnu i neverbalnu komunikaciju, pokazivanje više povjerenja i odanosti te veću sklonost raspravi o vezama - pojašnjava Pešorda i dodaje kako su muška prijateljstva češće usmjerena na druženje i zajedničke aktivnosti.
- Stvaranje dobrih, iskrenih odnosa u kojima se osjećamo sigurno podijeliti svoje osjećaje je uvijek dobro za naše zdravlje, i mentalno i fizičko.
Naime, dijeljenje bliskosti tako nam je korisno na više načina, lakše se nosimo sa stresom, ublažavamo teškoće koje donose životne promjene, snižava nam se krvni tlak te pojačava imunitet. Neki istraživači kažu i da je upravo to jedan od razloga zašto žene žive dulje od muškaraca - tvrdi psihologinja.
Dakle, u jednom i u drugom slučaju, radi se o spontanoj potrebi da se povežemo i komuniciramo s drugim ljudima te da tako ispunimo svoje prirodne potrebe. Stereotip ili ne - u tome nema ničega lošeg, a može nam i produljiti život.